25. novembar jedna od najsvjetlijih tačaka historije Bosne i Hercegovine

– Vesna Bešić –

Originalni dokumenti kao što je Rezolucija sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić-Gradu 25/26. novembra 1943. godine, kojom su se Srbi, Hrvati i Muslimani opredijelili za obnovu državnosti Bosne i Hercegovine, te Deklaracija o pravima građana sa Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog 1. juna 1944. godine u Sanskom Mostu samo su dio iznimno važne građe koja govori o historijskim odlukama donesenim u tom periodu za Bosnu i Hercegovinu, a koji se nalaze u depou Arhiva Bosne i Hercegovine.

Fuad Ohranović, zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine, govorio je za agenciju Anadolu o arhivskoj građi koja svjedoči o obnavljanju državnosti Bosne i Hercegovine.

U sklopu dokumentacije koja se odnosi na tri zasjedanja ZAVNOBiH-a (treće održano 1945. u oslobođenom Sarajevu) među dokumentima sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić-Gradu nalazi se cjelovita originalna dokumentacija koja sadrži spisak vijećnika, poredanih abecednim redom zaključno sa Milošem Zekićem, iz Šekovića, pod rednim brojem 170.

“Arhiv Bosne i Hercegovine posjeduje arhivsku građu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), koji je bio organ narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu. ZAVNOBiH je u tom periodu imao tri zasjedanja. Prvo je bilo 25/26. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu. Drugo je bilo od 30. juna do 2. jula 1944. u Sanskom Mostu i treće je bilo 26. aprila 1945. godine u Sarajevu”, kazao je Ohranović.

Podsjetio je da je tada ZAVNOBiH transformisan u Narodnu skupštinu Republike Bosne i Hercegovine.

“Kada je u pitanju ta arhivska građa, ona se nalazi u devet arhivskih kutija, a koje se čuvaju u Arhivu Bosne i Hercegovine. U prvoj arhivskoj kutiji se nalazi na neki način najzanimljiviji dokument. To su oni akti koji se odnose na sama zasjedanja ZAVNOBiH-a. To su materijali, spiskovi vijećnika i njihovi govori, te tekstovi rezolucija koje su usvojene na tim sjednicama. U ostalim arhivskim kutijama se nalaze akti Predsjedništva, dakle rukovodstva ZAVNOBiH-a, koje je imenovano na tim zasjedanjima i koje je na neki način radilo kao neka vrsta izvršnog organa između sjednica ZAVNOBiH-a”, istakao je Ohranović.

Među arhivskom građom su i radni materijali, planovi i programi organa ZAVNOBiH-a, koji se odnose na različite oblasti – pravosuđe, ekonomiju, šume i rude, poljoprivredu, stočarstvo, građevinske radove…

“Ta arhivska građa služi kao značajan arhivski izvor, ne samo za ovaj dio koji je najinteresantniji javnosti, a koji se odnosi na vraćanje državnosti Bosne i Hercegovine na zasjedanjima ZAVNOBiH-a, nego i kako su u tom periodu tadašnje vlasti planirale određene razvojne projekte u različitim oblastima. Kako su vidjeli i planirali razvoj Bosne i Hercegovine, po različitim segmentima. Kada je riječ o ZAVNOBiH-u, u ovom slučaju Dan državnosti Bosne i Hercegovine koji je vezan za 25. novembar, tada je vraćena državnost Bosni i Hercegovini, nakon 1929. godine kada je prvi put, nakon nekoliko stoljeća, razbijen teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, podjelom na banovine”, pojasnio je Ohranović.

Podsjetio je da je 1929. godine Kraljevina Jugoslavija podijeljena na banovine.

“Nakon toga, 1939. godine dolazi do Sporazuma Cvetković – Maček, koji nikada nije realizovan do kraja, do početka Drugog svjetskog rata, a u kojem je Bosna i Hercegovina podijeljena između Srbije i Hrvatske. Dakle, ZAVNOBiH ima veliki značaj jer je vraćena državnost Bosni i Hercegovini i to je jedan od najznačajnijih historijskih trenutaka u hiljadugodišnjoj historiji naše domovine Bosne i Hercegovine”, kazao je Ohranović.

Istakao je da se često u ovom periodu spominje i tekst rezolucije koji se odnosi na ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini, a koja je donesena na Prvom zasjedanju. Naime, koji se odnosi na ravnopravnost Bošnjaka, tada Muslimana kako su se zvali sa velikim “M”, Srba i Hrvata.

“Što je dodatno potvrđeno i Rezolucijom na Drugom zasjedanju u Sanskom Mostu. Tada je ZAVNOBiH na neki način priznao ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini. Nažalost, nakon 1946. godine, to je načelo u potpunosti zaboravljeno kada su Bošnjaci u pitanju. Bošnjaci su morali čekati skoro 30 godina da budu prepoznati u sistemu kao ravnopravan narod. Dakle, nažalost, načela ZAVNOBiH-a nakon Drugog svjetskog rata, u smislu ravnopravnosti naroda nisu poštovana do kraja. Za razliku od Srba i Hrvata, Bošnjaci su se na popisima stanovništva do kraja ’60-ih, odnosno početka ’70-ih, mogli izjasniti jedino kao neopredijeljeni ili kao Jugosloveni”, naglasio je Ohranović.

Podsjetio je i na riječi tadašnjeg visokog funkcionera Komunističke partije Milovana Đilasa koji je rekao da se rezolucijama ne može rješavati status jednog naroda.

“To je jako zanimljivo uzimajući u obzir da su rezolucije ZAVNOBiH-a rješavale statuse, ne samo jednog nego i tri najveća naroda koja su tada živjela u Bosni i Hercegovini. Dakle, dva najznačajnija datuma za Bosnu i Hercegovinu su 25. novembar i 1. mart. Bez obzira na sve, 25. novembar je jedna od najsvjetlijih tačaka historije Bosne i Hercegovine, najznačajniji datum u historiji Bosne i Hercegovine jer je jasno da bez 25. novembra ne bi bilo 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine”, poručio je Ohranović.

Prema njegovim riječima, to je bilo vrijeme kada se mnogo toga moralo improvizirati zbog rata, različitih ofanziva i borbi protiv okupatora na prostoru Bosne i Hercegovine.

“Ova građa koja je sačuvana u Arhivu Bosne i Hercegovine, sigurno da nije cjelokupna građa, ali je sasvim dovoljna da se o ZAVNOBiH-u, njegovom radu i značaju, pišu studije i knjige i da se proučava. Mislim da je ova arhivska građa prvorazredni arhivski izvor za one koji se budu bavili ovim dijelom historije Bosne i Hercegovine”, pojasnio je Ohranović.

Mišljenja je da ako “pratimo slijed događaja, vraćanje državnosti Bosni i Hercegovini je, nakon svega što se dešavalo u periodu između dva svjetska rata, bio jako značajan potez.”

“Tada je u vrhu vladajućeg establišmenta bilo onih koji su smatrali da Bosna i Hercegovina treba da bude ili srpska ili hrvatska ili podijeljena između te dvije zemlje, odnosno da ne zaslužuje da bude jedna posebna administrativna teritorijalna jedinica. Ako bismo uporedili u životu jedne države značajne datume i dokumente, onda dokumenti ZAVNOBiH-a potpuno ravnopravno staju, rame uz rame sa Poveljom Kulina bana, sa ostalim dokumentima, poveljama bosanskih kraljeva, drugim dokumentima iz osmanskog perioda koji govore o kontinuitetu Bosne i Hercegovine…”, dodao je Ohranović.

Među arhivskom građom, osim odluka ZAVNOBiH-a, kao dokumentacija sa Prvog zasjedanja nalaze se i referati Đure Pucara, Rodoljuba Čolakovića, Osmana Karabegovića… Tu je i proglas vijećnika Muslimana, njih 36, koji su 26./27. novembra 1943. pozvali sve Muslimane u BiH da se priključe jedinicama Narodnooslobodilačke borbe kao jedinog ispravnog puta.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.