ANALIZA – “Non paper” ili od koga zavisi veliko spremanje na Balkanu

Piše: Srđan Puhalo

– Autor je doktor psiholoških nauka, čije je polje interesovanja socijalna i politička psihologija. Bavi se istraživajem javnog mnijenja, a u slobodno vrijeme piše o brojnim važnim društvenim temama

BANJALUKA (AA) – Da li znate ko je Timoti Les? Timoti Les je bivši britanski diplomata u Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a danas zaposlen u Centru za geopolitiku na Univerzitetu Kembridž. Na jednom od svojih predavanja 2019. godine Les je ustvrdio:

“Balkan je vjerovatno na ‘ivici’ još jednog ‘reorganizovanja’, što će označiti kraj postjugoslovenskog ustrojstva. Srbija i Albanija bi, dakle, proširile svoje granice, a Srbi i Hrvati iz Bosne, kao i Albanci iz Sjeverne Makedonije dobili ‘de fakto’ priznanje. Navedeni proces znači da SAD odustaje od dugotrajnog protivljenja izmjeni granica, što će predstavljati izazov za regionalni status kvo, uključujući otpor Albanaca, koje će SAD morati da ‘slomi’. Predstojeća ‘reorganizacija’ Balkana približiće lokalne narode ostvarenju zajedničke želje o nacionalnim državama, neće riješiti sva pitanja. Umjesto toga, biće definisani problemi koji će se rješavati u narednoj fazi balkanske istorije, što uključuje i nove reorganizacije, koje će, neumitno, uslijediti.”

Ubrzo je njegovo predavanje palo u zaborav ili, možda, nije?

Onda se, 12. aprila ove godine, pojavila informacija o postojanju nekog nezvaničnog dokumenta o kojem se razgovara u Briselu, koji je navodno kreirao slovenački premijer Janez Janša. Dokument, navodno, podrazumijeva pripajanje Republike Srpske, jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, Srbiji, a zapadne Hercegovine Hrvatskoj, kao i ujedinjenje Kosova i Albanije.

Izgleda da je neko odlučio da nacrta ono što je Les govorio prije dvije godine.

Ne zna se ko je sastavio taj dokument. Iako svi govore o „slovenačkom dokumentu“, premijer Slovenije Janez Janša je u telefonskom razgovoru sa članom Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem negirao postojanje “non papera” koji bi se mogao dovesti u vezu sa Vladom Slovenije, a koji bi uključivao prekrajanje granica ili povredu teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Istovremeno, premijer Albanije Edi Rama tvrdi da dokument i mapa postoje i da mu ih je davno pokazao Janez Janša.

Sasvim očekivano, region je „proključao“ i uslijedile su reakcije i različite interpretacije.

Iako bi Hrvatska u ovom „zemljopisu“ prošla relativno dobro, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović je bio veoma jasan: “Kad je u pitanju mirni razlaz u BiH, to je toliko neozbiljna i opasna tema da je ne treba stavljati čak ni na non paper, pa tko god to napravio. Bilo kakvo miroljubivo razilaženje, Hrvatska do Drine, Beograd do Une – to ne dolazi u obzir.”

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je bio odmjereniji u svojim izjavama, istakao je da nije vidio nikakvu mapu, a onda dodao: „Ne mogu da se saglasim sa ujedinjenjem Kosova i Albanije, moram da poštujem teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.“

Samo je Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider u RS-u vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), likovao i krenuo da „utvrđuje pazar“, izjavivši: “Granica između Republike Srpske i drugog entiteta (Federacije BiH), uspostavljena je međunarodnim (Dejtonskim mirovnim) sporazumom, i ona je definitivna i neće se menjati. To što je ta granica sastavni dio međunarodnog ugovora, govori da ona ima međunarodno priznanje.“

I dok slušamo različite analize i interpretacije (ne)postojećeg „non papera“ o preuređenju Zapadnog Balkana, najglasnije odzvanja ćutanje Sjedinjenih Američkih Država, čija ambasada u BiH je kazala da neće komentarisati špekulacije.

Iako je Timoti Les tvrdio da je „međunarodna politika uspješno nametnula poredak koji je u skladu sa zahtjevima oko petine stanovništva (Bošnjaka i Makedonaca), a protivno volji preostale četiri petine (Srba, Albanaca i Hrvata)“, sasvim je jasno da prekrajanje granica Zapadnog Balkana neće zavisiti od volje njegovih stanovnika, niti domaćih političkih elita, već od dogovora velikih svjetskih igrača.

Nisam siguran da za to danas postoji konsenzus između SAD-a, Rusije, Kine i Evropske unije. Tako je bilo ranije, tako će biti i sada.

Ipak, prisjetimo se riječi koje je nedavno izgovorio zagrebački profesor Dejan Jović, na okruglom stolu održanom u Zagrebu pod nazivom “Odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine“, koji je tada rekao: “Srbi imaju državu i po, Hrvati imaju državu i jednu trećinu, a Bošnjaci imaju samo trećinu države.“

*Mišljenja izražena u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA).