Banjalučanka Jelena Pušac Broćilović, koja je još od malih nogu uživala u ukusu srijemuša, poznatog i kao medvjeđi luk ili divlji bijeli luk, u ovoj biljci pronašla je lijek za svoje zdravstvene probleme, što ju je ponukalo da ga ponudi i drugima. Jelena je pokrenula proizvodnju kapsula i masti od srijemuša, a ima i čitav niz ideja o sljedećim proizvodima.
– Fenomenalan dodatak salatama –
Za sve to Jelena, koja je diplomirani pravnik i radi u struci, kaže da je ljubav, a ne posao. A ljubav prema srijemušu prenijela joj je majka koja je cijeloj porodici pripremala salate sa srijemušom. Kada se udala Jelena je s muževom porodicom počela i brati srijemuš, što ju je dodatno oduševilo.
“Uvek sam govorila da ne mogu da verujem da prosto postoji biljka, ja sam veliki zaljubljenik ukusa belog luka, ali da postoji zelena biljka koja je identična belom luku. Ona je meni fenomenalan dodatak salatama”, ispričala je ona ekipi Anadolu Agency (AA).
Sa zdravstvenim problemima susrela se nakon trećeg poroda. Pojavio joj se tromb, a njen otac, ljekar, nagovorio ju je da operiše venu s kojom je i ranije imala problema. Sve to natjeralo ju je na razmišljanje zašto je do toga došlo pa je pokušala da pronađe uzrok kako bi spriječila dalje probleme. Ustanovila je da se proširene vene javljaju zbog guste, masne krvi i kako kaže “otrova koje unosimo pri ishrani i kojima smo izloženi”.
“Tražila sam najbolji prirodni način da čistim krv, preventivno, jer mi sve čistimo, od frižidera, rerne, klime… Svoj organizam najmanje čistimo, a unosimo nažalost sve i svašta. Tako je krenulo istraživanje i ja sam se vratila biljci srijemuš i istražujući sam otkrila da je fenomenalna biljka, prvenstveno, jer je divlja. Nema uzgoja i plantaža, čovek nema dodir s tim i to je priroda odredila – gdje raste i tako daje svoje najbolje kvalitete”, kaže Jelena Pušac Broćilović.
– Rješenje za cjelogodišnje korištenje –
Tako je nastala tinktura od srijemuša, ali obzirom da ova biljka u svježem stanju u prirodi postoji samo tokom dva mjeseca godišnje Jelena htjela otići korak dalje i naći rješenje za cjelogodišnje korištenje ovog prirodnog antibiotika.
Ispričala je da kao pravnik, po prirodi svemu mora detaljno da pristupi i istraži pa je ustanovila da alkoholi generalno uništavaju dosta toga u biljkama naročito u srijemušu koji je jako termolabilan i nestabilan.
Nakon tri, četiri godine istraživanja, studija, razgovora s profesorima s hemijskih i tehnoloških fakulteta, farmaceutima i tehnolozima kako sačuvati svojstva svježe biljke izbor pao na liofilizaciju.
Jelena Pušac Broćilović kaže da je liofilizacija najsavršeniji tehnološki postupak u svijetu koji se polako počinje primjenjivati i kod nas. Iz biljke u zamrznutom stanju izvlači se voda i dobija se dehidrirana biljka koja nije bila u dodiru s toplotom.
Prilikom berbe Jelena i berači odmah zamrzavaju srijemuš, nakon čega slijedi liofilizacija, a takav medveđi luk stavlja se u kapsule. Jedna kapsula mijenja 10 do 15 svježih listova srijemuša što je i preporučena dnevna količina ako se srijemuš konzumira svjež.
To joj je, priča, pomoglo da krvne sudove čisti od masnoća i teških metala, a saniralo joj je i spornu proširenu venu koja se sada gotovo povukla.
Nakon što je kapsule ponudila tržištu u kontaktu s kupcima počele su da se rađaju i nove ideje. Kaže da neki od kupaca piju kapsule zbog upaljenih vena, drugi zbog holesterola, masnoća i visokog pritiska.
– Kapsule za djecu –
Prema Jeleninim riječima ova biljka ima mnogo vitamina C i gvožđa pa je dobra i za imunitet zbog čega planira da proizvodi i male kapsule za djecu.
U kontaktu s kupcima pala je odluka i da proizvodnju prošire na dermalni dio pa sa bazom ulja od srijemuša prave mast za proširene upaljene vene.
Pojasnila je da postoji mnogo naziva za ovu čudotvornu biljku, ali da joj je latinski naziv Allium ursinum.
“Uglavnom medveđi luk je stari nekadašnji naziv i meni i najdraži zato smo izabrali da zaštitno lice naših proizvoda uvek bude medo. U suštini to je prva biljka koju medved jede poslije dugog zimskog sna da bi se regenerisao”, kaže ona.
Smatra da je priroda sve odlično uredila pa time što je to prva jestiva biljka koja raste poslije zime poručuje da je neophodno čišćenje krvi.
“Srijemuš, zna se desiti da se bere krajem marta, on je tada jako mlad, fin najlepši za jelo i salate, međutim uglavnom je to april mesec i obično se bere dok ne procveta. Cvet nije nejestiv i jako je lekovit, studije kažu da cvet sremuša ima više alicina, zapravo kad procveta alicin odlazi u cvet i manje ga ima u listu. Može se jesti i cvet, ali nismo navikli ima slatkast ukus s ljutinom belog luka”, pojasnila je ona.
– Oprez pri branju –
Najljepše ga je jesti odmah po branju, a za dan ili dva on više nema ljekovitih sastojaka. Sušenjem postaje odličan aromatični dodatak ishrani, ali gubi ljekovitost.
Ukoliko se srijemuš bere u maju potrebno je biti oprezan, jer je tada pomiješan s drugim travama, a postoje biljke koje su mu slične i jako otrovne.
“Neko ko nije siguran ne treba da ide bez dobrog poznavaoca, što se tiče ne samo srijemuša nego bilo koje biljke iz prirode”, naglasila je Jelena Pušac Broćilović.
Srijemuš iz jedne stabljike ima jedan list, za razliku od opasnih sličnih biljaka mrazovca i đurđevka koje iz jedne stabljike imaju više listova, a i sami listovi su širi, s rebrima i krući.
– Pomoć tehnologa –
U obradi srijemuša Jelena ima i pomoć Dubravke Aničić, tehnologa, koja se bavi farmaceutskom tehnologijom.
“Suština mog posla jeste da sačuvam što više hranjivih svojstava biljke i da to iskoristimo za razne porizvode. Obzirom da je srijemuš jako rasprostranjen na našem podneblju, a da malo ljudi zna za tu biljku i njene kvalitete odlučili smo da udružeim snagama napravimo nešto od toga, jednu priču i da iskoristimo sve dobrobiti srijemuša, a ima ih dosta obzirom da ima dosta hranjivih svojstava različitih. Jako je bogat vitamnom C, sumporom, magnezijumom pa smo došli na ideju obzirom na njegov nutritivni sastav pokušamo što više da izvučemo kroz dermalne pripravke”, istakla je Dubravka Aničić.
Govoreći o procesu liofilizacije pojasnila je da se na taj način sačuva gotovo 80 procenata hranjivih svojstava srijemuša. Naglasila je da žele ljudima da ponude širok sprektar proizvoda od srijemuša obzirom da ima bogata nutritivna svojstva, a sumpor kojim je bogat inače je jako bitan za kožu.
Tehnološkim procesima uspjeli su da “maskiraju” miris srijemuša koji je sličan mirisu bijelog luka pa onima koji taj miris ne vole neće biti problem da njihove proizvode nanose na kožu.
