Jedan od posljednjih potomaka Osmanlija u Južnoafričkoj Republici sretan zbog ličnih dokumenata Turkiye
Hisam Nimetullah Efendi, unuk osmanskog učenjaka Ebubekira Efendi, iznimno je sretan što je nakon dugog niza godina u Turkiye uspio doći s ličnom kartom te zemlje.
Hisam Nimetullah Efendi, unuk osmanskog učenjaka Ebubekira Efendi, iznimno je sretan što je nakon dugog niza godina u Turkiye uspio doći s ličnom kartom te zemlje.
Osmanski učenjak Ebubekir Efendi na Rt Dobre nade poslan je u vrijeme sultana Abdulazziza kako bi pomogao u rješavanju sukoba među muslimanima, ali i širenju islama. Njegov unuk Hisam Nimetullah Efendi i njegova porodica smatraju se posljednjim potomcima Osmanlija u Južnoj Africi.
Hisam Nimetullah Efendi je 2020. godine ispunjena dugogodišnja želja, da dobije ličnu kartu Turkiye. Dokumenti su dati kako njemu, tako i njegovoj porodici. Ipak, zbog pandemije koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet, Hisam Nimetullah Efendi nije imao priliku ranije otići u svoju voljenu domovinu s novim ličnim dokumentom.
Konačno mu je ispunjena i ta želja pa je u Istanbul doputovao s ličnom kartom, a o osjećanjima je govorio za Anadolu Agency (AA).
Govorio je i o svom dedi Ebubekir Efendi, o kojem postoje mnogi dokumenti koji se čuvaju u arhivima.
Kazao je kako njegov dedo nikad nije zaboravio rodni Erzurum i Turkiye.
”Dedo, kada je otišao u Afriku, tamošnjim muslimanima je govorio o islamu. Znao je engleski, arapski i perzijski jezik, a za kratko vrijeme od neka tri mjeseca je naučio i njihov jezik pa napisao priručnik”, rekao je Hisam Nimetullah Efendi.
Hisam Nimetullah Efendi je uvijek želio u Africi, u kojoj je proveo život, sresti Turke.
”Ova želja mi je ispunjena 1954. godine kada je jedan turski brod došao u Cape Town. Posjetioci iz Turkiye su kapetanu rekli da tu živi turska porodica, a onda su zajedno s njim došli nam u goste. Ne mogu opisati kako sam sretan bio kada sam ih vidio”, rekao je Hisam Nimetullah Efendi.
U Turkiye je prvi put došao 1994. godine.
Iako tada nije imao ličnu kartu Turkiye, bio je presretan što se tu nalazi. Čak iako ne zna turski jezik, srcem i pogledima se uspio sporazumjeti s ljudima u Turkiye, u koju sve češće s porodicom dolazi na odmor.
”Svaki put sam dolazio s pasošem Južnoafričke Republike, a ovaj put sam došao s turskim pasošem. Veoma sam sretan. Sada ljudima koje znam u Turkiye, ponosno pokazujem i pasoš i ličnu kartu i govorim: Ja sam Turčin, potomak Osmanlija, mi smo turska porodica u Africi“, kazao je Hisam Nimetullah Efendi.
Njegova jedina žal je što je državljanstvo dobio kasno.
”Uvijek će djelomično biti te tuge. Meni je 79 godina i više ne mogu ni naučiti turski, ovdje se doseliti niti započeti novi život. Ali, sretan sam zbog djece i unučadi. Imam trojicu sinova i petero unučadi. I oni su dobili lične dokumente Turkiye i sada se žele doseliti ovamo. Za mlade je lakše početi ispočetka i naučiti jezik”, kazao je Hisam Nimetullah Efendi.
Dodao je kako u Južnoafričkoj Republici postoje i sigurnosni problemi, dok je Turkiye velika i snažna zemlja u kojoj su svi sigurni.
On i supruga su dugi niz godina bili prosvjetni radnici.
”Gotovo da sam turski ambasador kulture u Južnoafričkoj Republici. Sretan sam i ponosan zbog toga. Dosad sam imao više od 50.000 učenika i uvijek sam im pričao o Turkiye”, kazao je Hisam Nimetullah Efendi.
Govorio je i o predsjedniku Turkiye Recepu Tayyipu Erdoganu kojeg smatra svjetskim liderom.
”Erdogan je kao muslimanski lider raširio ruke i najviše pomogao izbjeglicama u svijetu.. Godinama im pruža dom i nema druge zemlje gostoprimljive poput Turkiye“, rekao je Erdogan.
Turskom predsjedniku je napisao i pjesmu u kojoj govori o pomoći koju je Erdogan pružio ugnjetavanim širom svijeta.