4 koraka za otkrivanje lažnih vijesti na društvenim mrežama

Društvene mreže su postale neizostavni dio naših života, ali ujedno i plodno tlo za širenje dezinformacija. Istraživanja pokazuju da čak dvije trećine najpopularnijih video snimaka o vakcinama na YouTubeu sadrži netačne informacije. Posljedice mogu biti ozbiljne – porast dezinformacija o vakcinama povezan je s padom procijepljenosti djece, što je dovelo do većih epidemija bolesti poput ospica nego što smo vidjeli posljednjih godina.

Dezinformacije se šire brzo, ponekad i brže od tačnih informacija. Jedan od razloga je što smo skloniji dijeliti tvrdnje koje potvrđuju naša postojeća uvjerenja, bez obzira na njihovu tačnost. Ova kognitivna pristrasnost može objasniti zašto se čini da pojedinci dijele još više dezinformacija nego botovi. Jedno istraživanje je otkrilo da samo 15% ljudi koji dijele vijesti širi čak 40% lažnih vijesti.

Osvještavanje naših ljudskih slabosti

Iako je to poražavajuća statistika, postoji i dobra strana. Ako su pojedinci odgovorni za dijeljenje velikog dijela dezinformacija, onda smo i mi ti koji možemo napraviti najveću promjenu ako budemo oprezniji oko onoga što lajkamo, dijelimo i pojačavamo.

Da bismo izbjegli podlijeganje dezinformacijama, osvještavanje naših ljudskih slabosti, poput sklonosti da brzo povjerujemo u ono što želimo vjerovati, dobar je prvi korak. Istraživanja pokazuju da čak i općenito refleksivniji pristup može stvoriti “imunitet” protiv vjerovanja lažnim vijestima. No, to nije jedino što možemo učiniti.

Metoda “Sift” u četiri koraka

Istraživači su otkrili nekoliko jednostavnih, konkretnih strategija koje svi možemo i trebali bismo koristiti, posebno prije nego podijelimo neku tvrdnju, kako bismo prvo provjerili njenu tačnost. Jedna od mojih omiljenih dolazi s pametnom kraticom: metoda “Sift”. Začetnik joj je stručnjak za digitalnu pismenost Mike Caulfield, a može se sažeti u četiri lako pamtljiva koraka:

1. Zastani

Jedan od najpogubnijih aspekata modernog doba je hitnost. Zbog svega, od stalne upotrebe telefona do neprekidnih radnih obaveza, previše nas kao da navigira svijetom vrtoglavom brzinom. Online okruženje, gdje su i vijesti i sadržaj posebno užurbani i često emotivno obojeni, može nas staviti u posebno “hitni” način razmišljanja.

No, kada je u pitanju prepoznavanje dezinformacija, trenutnost nije naš prijatelj. Istraživanja su otkrila da je oslanjanje na naše neposredne “instinktivne” reakcije vjerojatnije da će nas odvesti na stranputicu nego ako zastanemo i razmislimo. Prvi korak “Sift” metode prekida ovu tendenciju. Zastani. Nemoj odmah podijeliti objavu. Nemoj je komentirati. I pređi na sljedeći korak.

2. Istraži izvor

Objave se stalno pojavljuju u našim feedovima na društvenim mrežama, a da nemamo jasnu predodžbu o tome tko ih je stvorio. Sada je vrijeme da to saznamo. Tko je stvorio ovu objavu? Izađi s platforme i pretražuj web. Pri tome provjeri je li riječ o uglednoj web stranici.

Dok istražuješ, pitaj se: Ako je tvorac objave medij, jesu li ugledni i cijenjeni te imaju li prepoznatljivu predanost provjerenom, neovisnom novinarstvu? Ako je pojedinac, kakvu stručnost ima u dotičnoj temi (ako je uopće ima)? Ako je organizacija ili tvrtka, koja im je svrha? Što zastupaju ili prodaju? Odakle im financiranje?

3. Pronađi bolju pokrivenost teme

Ako i dalje imaš pitanja o vjerodostojnosti izvora, sada je vrijeme da malo dublje prokopaš. Ono što tražiš je jesu li pouzdaniji izvori, poput uglednog medija ili servisa za provjeru činjenica, izvijestili i verificirali istu tvrdnju.

Google ima odlične alate za ovo. Očito, tu je Google pretraživanje, a ako konkretno želiš vidjeti jesu li mediji nešto pokrili, Google Vijesti. No, ponekad više volim koristiti Google Fact Check tražilicu, koja pretražuje samo stranice za provjeru činjenica. Samo imaj na umu da Google kaže kako ne provjerava ove stranice, pa ćeš morati dodatno istražiti jesu li rezultati vjerodostojni.

Ako je u pitanju fotografija, koristi alat za obrnutu pretragu slika da vidiš gdje se još ta slika pojavljuje online. Isto možeš učiniti i za video – snimi ekran iz videa i stavi ga u pretragu slika. Cilj ti je vidjeti izvještavaju li vjerodostojni izvori iste informacije kao i ono što vidiš, te govore li da su provjerene.

4. Prati trag tvrdnje do izvornog konteksta

Često ćeš ovo raditi istovremeno dok pokušavaš naći bolju pokrivenost teme, barem ako koristiš gore spomenute alate. No, ideja je ovdje malo drugačija. Pokušavaš otkriti odakle je tvrdnja izvorno potekla.

Čak i ako vidiš da je o tvrdnji izvijestio vjerodostojan medij, to možda nije izvorno izvještavanje; oni su tu tvrdnju možda dobili od drugog medija. U idealnom slučaju, originalna priča bi trebala biti linkana – zato uvijek idi tamo – ali ako nije, možda ćeš je morati zasebno potražiti.

Ključno je da želiš saznati ne samo je li nešto istinito, već i je li nešto izvučeno iz konteksta. Ako gledaš sliku, podudara li se način na koji je opisana u objavi s njenim izvornim opisom, kontekstom i lokacijom? Ako je riječ o citatu govornika, je li nešto izbačeno ili izvučeno iz konteksta?

Naša odgovornost u zaustavljanju dezinformacija

Danas svatko može iznijeti tvrdnju na društvenim mrežama. I svatko može biti osoba čije dijeljenje te tvrdnje je ono što je čini viralnom. To znači da je odgovornost svakog od nas da se pobrinemo da ono što objavljujemo, lajkamo i dijelimo bude, prije svega, zaista istinito.

Poduzimanje ovih koraka prije nego što odlučimo jednostavno podijeliti tvrdnju može se činiti napornim. No, vremensko ulaganje od samo nekoliko minuta može vas ne samo spasiti od neugodnosti, već i pomoći da ne širite dezinformacije koje u najdramatičnijim slučajevima mogu dovesti čak i do bolesti i smrti.

Korištenje “Sift” metode, uz svijest o našim sklonostima i slabostima, moćan je alat da postanemo odgovorniji korisnici društvenih mreža i sprječimo viralno širenje obmana i dezinformacija. Potrebni su nam mali, konkretni koraci koje svako od nas može poduzeti kako bismo stvorili zdraviju online sferu i društvo