Na ovogodišnjoj dodjeli Istanbul Photo Awards bilo je toliko kvalitetnog izbora da je bilo teško izabrati pobjednike, izjavila je za Anadolu članica žirija cijenjenog takmičenja Carol Guzy.
“Imali smo toliko jakih fotografija koje smo mogli izabrati, bilo je zaista teško reći koja je najbolja jer su sve bile moćne” rekla je Guzy, fotoreporterka dobitnica Pulitzerove nagrade.
Fotoreporter agencije EPA Sergej Kozlov dobitnik je nagrade za “Fotografiju godine” na međunarodnom takmičenju za najbolju fotografiju Istanbul Photo Awards 2023, koje je po deveti put organizovala Anadolu.
Na takmičenju, na koji je ukupno prijavljeno više od 21.000 fotografija, nagrađeno je 29 fotografa u deset kategorija.
O pobjedničkoj fotografiji pod nazivom “Ukrajinsko-ruski rat”, koja prikazuje spaljeni transporter pored beživotnog tijela vojnika u Ukrajini, Guzy je rekla:
“To je izgledalo kao fotografija iz prošlog vremena. Imala je onaj ikonski osjećaj za koji mislim da znate, svi su bili dirnuti. Paleta je vrlo monotono crno-bijela samo sa nagovještajem crvene krvi koja je bila izuzetno uvjerljiva i mislim da je ostavila neizbrisiv trag u našoj svijesti.”
Dodala je da je za nju fotografija Alkisa Konstantinidisa, koja prikazuje ženu u Ukrajini koja oplakuje smrt svog oca, koja je osvojila treće mjesto, bila takođe jak kandidat.
“U pitanju je srceparajuća fotografija, snimljena u Ukrajini. Znate, civilne smrti. Osećam da je to priča o Ukrajini”, rekla je ona.
Dodala je da je Ukrajina bila glavna vijest u 2022. godini, što je uticalo na fotografije dostavljene na konkurs za dodjelu nagrada.
I Carol Guzy je bila u Ukrajini kako bi dokumentovala rat.
“Bila je teška odluka izvještavati o ratu iz mnogo razloga”, objasnila je ona.
Dodala je da je odlučila da pokrije karakteristike, a ne liniju fronta, iako je cijela Ukrajina linija fronta i nigdje nije bezbjedno.
– Biranje pobjednika –
Guzy, fotoreporterka sa više od četiri decenije iskustva, rekla je da su sadržaj i momenti ključni prilikom donošenja odluke o pobjednicima.
“Mogu da oprostim ako tehnički kvalitet nije adekvatan za fotografiju koja me pokreće. Znate, da se dopre do nekoga na ličnom i emotivnom nivou uvijek treba biti cilj i dati neku dubinu, posebno pričama”, rekla je ona.
Prema njenim riječima, gledalac može biti subjektivan i to treba imati na umu.
“To što niste osvojili prvo mjesto ne znači da vaša fotografija nije bila jako moćna i na neki način ima vrijednost”, rekla je ona.
Savjetovala je fotoreporterima koji žele da učestvuju u takmičenju sljedeće godine da budu oprezniji s natpisima.
“Mislim da to zaista može napraviti veliku razliku sa fotografijom ili pričom… kada bolje razumijemo značenje koje stoji iza toga i važnost te fotografije”, objasnila je ona.
– Kategorije –
Carol Guzy smatra da je takmičenje koje pokriva raznovrstan svijet s dodatnim kategorijama u vijestima i sportskim kategorijama od ključne važnosti.
“Lično smatram da svakodnevni život, portret i fotografija prirode (zaslužuju) jednako važnu pokrivenost”, rekla je ona.
Dodala je da takve kategorije imaju “sposobnost da prevaziđu trenutnu vijest, daju nam dublji pogled na probleme ili ponekad samo nježnu poeziju svakodnevnog života. A životna sredina je, naravno, ključna za sav život na Zemlji i najvažnija za naš opstanak”.
Prvoplasirani u kategoriji “Single Nature” Brais Lorenzo prikazao je ljude u kupaćim kostimima kako gledaju obližnje šumske požare.
“To je bilo zaista uvjerljivo”, rekla je Guzy.
Fotografija ptica Bensa Matea takođe je divna za gledanje, a prema riječima Guzy ne treba se fokusirati samo na problem, već ponekad samo treba pokazati urođenu radost životnog iskustva.
O pobjedničkoj fotografiji u kategoriji portreta, žene koja je ošišala kosu u znak solidarnosti s iranskim demonstrantima, pod nazivom “Rebirth”, Guzy je rekla:
“Bilo je jako dirljivo, a drugi portreti su takođe bili nevjerovatno dočaravajući.”
– Fotonovinarstvo –
Guzy je naglasila potrebu za pronalaženjem načina da se dokumentarno fotonovinarstvo predstavi javnosti.
“Svaki put kada možemo istaknuti tako moćno izvještavanje je ključno za razumijevanje svijeta, a fotoreporteri bi trebali biti prepoznati po tome što rade ovaj izvanredan posao, bilo da je pod visokim rizikom ili u njihovom komšiluku”, rekla je ona.
Naglasila je da je u rukama fotoreportera velika moć, te da su fotoreporteri “oči svijeta”.
“Možda to neće promijeniti svijet tog dana, ali bi moglo postepeno promijeniti svijest ljudi o nekom pitanju, stvoriti pozitivnu promjenu, te svakako otvoriti ljudima oči”, kaže Carol Guzy.
Prema njenim riječima, istina je jaka riječ.
“Čija istina? Dakle, ne možemo nužno reći da uvijek nudimo istinu, ali mislim da je naša odgovornost da damo sve od sebe da tačno prikažemo bilo koju situaciju da drugi prosude”, rekla je ona.
Dodala je da ljudi počinju da gube povjerenje u medije, a uspon vještačke inteligencije može samo pogoršati stvari.
“Mislim da je naša odgovornost da pokušamo da obrazujemo ljude o našoj ulozi u pružanju pokrivenosti i o razlici kada to rade obučeni profesionalci”, rekla je ona.
– Pokrivanje sukoba i katastrofa –
Carol Guzy kaže da pokrivanje sukoba i prirodnih katastrofa nosi lične rizike, ali zahtijeva emocionalnu hrabrost da se svjedoči o zvjerstvima i dubokoj patnji zbog česte ljudske nečovječnosti.
“Mislim da je cilj uvijek staviti lice na broj žrtava ili problema koje pokušavamo da objasnimo, koji mogu izazvati empatiju kod gledalaca, te podizanje svijesti”, rekla je ona.
Naglasila je da je važno pronaći ravnotežu.
“Ali mislim da treba da nađemo ravnotežu, i da istaknemo one trenutke nade, koje ponekad zaboravimo da uradimo kao novinari, mislim da u svakoj strašnoj situaciji postoje anđeli koji se uzdižu iznad haosa da pomognu”, dodala je ona.
Ispričala je da je nakratko došla u Turkiye nakon dva zemljotresa koja su potresla jugoistok zemlje u februaru, u kojima je poginulo 50.000 osoba, a sravnjena su mnoga područja.
“Osjećala sam se kao u Armagedonu. Jedina stvar koju zaista ne možete da fotografišete je razmjer, broj ljudi i broj gradova koji su bili pogođeni”, rekla je ona.
Mladim fotoreporterima je savjetovala da ne “skaču” u ratna područja bez odgovarajuće obuke jer bi rizikovali ne samo svoje živote već i živote drugih koji im pokušavaju pomoći.
Rekla je da početnici novinari i fotoreporteri mogu naučiti više iz dugometražnih priča.
“Novinarstvo nije posao. Mislim, za nas koji to volimo, to je strast. To je naše srce. To je naš život, bukvalno. Ako ne mogu da budem vizuelni pripovjedač, ne mogu da dišem”, dodala je ona.
Ovogodišnje takmičenje Istanbul Photo Awards podržali su Nikon, Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) i Turkish Airlines.
Više informacija o pobjedničkim fotografijama dostupno je na internet stranici istanbulphotoawards.com/winner/index.
Source link
#Bilo #teško #izabrati #fotografiju #godine
