Broj oboljelih u BiH raste: Od stida i “nemam vremena” do terminalne faze

Jesmo li zdravi, jesmo li bar zdraviji od ostatka svijeta, da li su nam veće prijetnje po fizičko ili mentalno zdravlje u vremenu u kojem živimo i zašto još uvijek u Bosni i Hercegovini ne možemo ostvariti neka od osnovnih prava čovjeka – a to je pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu? U Novom danu govorili su ljekari koji imaju ogromno profesionalno iskustvu u liječenju svih nas – prof. dr. Damir Rebić, Klinika za nefrologiju KCUS-a, prof. dr. Timur Cerić, Klinika za onkologiju KCUS-a, dr. Lejla Haračić-Ćurovac, Klinika za psihijatriju KCUS-a.

Tendencija kontinuiranog rasta svih vrsta pacijenata u cijelom svijetu

Počnemo li govoriti o nefrologiji, onkologiji, psihijatriji, podaci govore da broj oboljelih u svakom sektoru raste?

Prof. dr. Cerić: Raste broj onkoloških i generalno svih pacijenata, to je tendencija globalno i moramo da se pripremimo za sve to. Nažalost, ništa od toga se ne dešava. U sljedećih 10-20 godina možemo imati samo rast kako malignih oboljenja, tako i drugih hroničnih, nehroničnih, nezaraznih oboljenja jer nemamo gotovo nikakve preventivne programe koje bi vlasti trebale organizovati i nismo u mogućnosti da ispreveniramo komplikacije koje kasnije završe kao teška oboljenja.

Jesmo li svjesni u BiH šta preventivni program podrazumijeva? Nekada se čini da više posla urade nevladina udruženja, a ne vlasti?

Prof. dr. Cerić: Mi kao pojedinci ne trebamo toliko da budemo svjesni već da na neki način budemo od vlasti, države koji imaju obavezu da to provedu, natjerani. To nigdje ne ide lagano. I Republika Hrvatska pokušava godinama. To znači i dodatno opterećenje primarne zdravstvene zaštite koja je već više nego opterećena. Potreban je reorganizacija službi da bismo se mogli nositi s modernim načinima prevencije. Ali trebamo početi s tim, napraviti programe. U KS se, kada je u pitanju onkologija, to i dešava u zadnje 2-3 godine, ali treba pokriti i ostatak FBiH.

Stigma prati psihijatriju, pacijente i ljekare

Mentalno zdravlje postaje sve ozbiljniji problem, naročito nakon pandemije?

Dr. Haračić-Ćurovac: Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Pandemija, postpandemijski period, specifična društveno-ekonomska, socijalno-politička stvarnost, rat, postratni period – sve to specificira mentalno zdravlje naše populacije. Itekako je povećsn broj ljudi koji traže pomoć psihijatara. Ipak je stigma ta koja prati psihijatriju i mentalno zdravlje, to je najznačajniji problem. Imamo diskriminaciju i pacijenata, bolesti i nas profesionalaca koji se bavimo time. Ljudi mentalno zdravlje i psihijatriju asociraju s nečim lošim, agresivnim pacijentima itd, a to nije tako. Trebamo se boriti protiv stigme i diskriminacije. Pacijenti koji traže pomoć zbog mentalnih tegoba su poput svih ostalih pacijenata.

Šta su razlozi pa imamo rastući broj pacijenata koji zahtijevaju dijalizu?

Prof. dr. Rebić: Postoji tendencija stalnog porasta hronične bubrežne bolesti ne samo koji su u terminalnom stadiju, već imamo stalni porast hroničnih oboljenja bubrega. Uzrok smrti od hronične bubrežne bolesti je na 10. mjestu, dijabetes na 7. Projekcija je da će do 2040.  smrt od hronične bubrežne bolesti biti na 5. mjestu, nažalost. Pokrenuli smo kampanju, pogotovo ove godine, prevencije hronične bubrežne bolesti. Prekjučer smo organizovali u Udruženju nefrologa BiH nefro školu zajedno s Udruženjem ljekara porodične medicine FBiH i Federalnog zavoda za javno zdravstvo. Naveli smo osam koraka kako očuvati zdravlje bubrega, to ćemo proširiti dalje na FBiH i RS. Na Generalnoj skupštini UN planirano je podnošenje rezolucije kojom će se ova godina proglasiti godinom zaštite zdravlja bubrega. U BiH je pa i u KCUS-u program transplantacije je eksplodirao u odnosu na raniji period, tako i ove godine. Ali dajte da zaštitimo naše bubrege s kojima smo se rodili. Laboratorijski nalazi su bitni, sistematski pregledi također jer na njima se utvrdi najčešće oslabljena funkcija bubrega,

Bolesti koje se mogu spriječiti

Kako postići prevenciju onkoloških oboljenja ako se uzme u obzir čekanje na preglede, užurban stil života?

Prof. dr. Cerić: Cijeli set mjera treba da postoji, sve utiče – od zdrave ishrane, unošenja tekućine, fizičke aktivnosti. Oni mogu itekako uticati preventivno, 30 do 50 možemo smanjiti broj onkoloških bolesti. Tu je bitna vakcinacija HPV za djevojčice i dječake, a nije ni blizu popraćena koliko treba biti. Time možemo spriječiti bolest grlića maternice. Bitni su redovni pregledi. Dizanjem te svijesti opšte populacije i medicinskih profesionalaca koji se ne bave ovim bolestima, do kraja ne razumiju problemati u i nekada iz najbolje namjere budu dio problema. Bitna je i njihova edukacija. To je multifaktorski proces. Postoje preventivni programi u KS koje provodi Ministarstvo zdravlja koje je imalo sluha za onkološke pacijente.