Daouda Sow jedan je od brojnih Afrikanaca koji na ulici prodaju suvenire s afričkim motivima, njegovi predmeti su egzotični i nisu preskupi, tako da prodajom uspije zaraditi dovoljno kako bi prehranio sebe i pomogao obitelji koja je ostala u Senegalu, u državi u koju se Daouda Sow želi vratiti čim se steknu uvjeti za bolji život.
Daouda Sow rođeni je Senegalac iz Pikine, grada koji broji preko milijun stanovnika i smješten je istočno od središta glavnog grada Dakar. Pripadnik je naroda Fula, koji čini gotovo četvrtinu ukupne senegalske populacije. Govori jezikom Fula, dok je u Senegalu službeni jezik Wolof, po vjeroispovijesti je musliman, kao i njegovi otac i djed.
Daouda Sow jedan je od brojnih Senegalaca, i drugih Afrikanaca, koje se često može vidjeti na zagrebačkim ulicama, ali i u ostalim većim europskim gradovima, na sajmovima ili na promenadama, kako u živopisnoj odjeći prodaju tipične suvenire koji asociraju na Afriku.
Uz figure slonova izrađene od tikovine, Daouda prodaje i razne drvene, kamene ili kožne narukvice i ogrlice, privjeske te posude od drveta koje se rasklapaju. Najjeftinije predmete prodaje već za 1,5 euro, dok za najskuplje traži i po 40 eura.
– Drago mi je da sam crne boje kože-
U Senegalu nema rata, ljudi žive u miru, ali mogućnost zarade i plaće su toliko niske da su mnogi stanovnici ove zemlje otišli prema Europi u potrazi za boljom zaradom, kako bi prehranili sebe i svoje obitelji u domovini.
Daoudu je ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla na tržnici Trešnjevka, obučenog u žive afričke boje, sa šarenim nakitom na objema rukama. On ima uredne dokumente za boravak u Europskoj uniji, a sjedište mu je u Italiji, u Rimu, gdje je davno doputovao s dva svoja brata. Iako nikad nije išao u školu i muči se s pisanjem bilo čega osim svog imena i prezimena, dobro govori engleski i talijanski, služi se hrvatskim, a materinji jezik mu je Wolof.
“Kada bih mogao zaraditi dovoljno novca za život svoje obitelji u Senegalu, sutra bih se vratio u svoju domovinu i tamo radio. Za sada, bez dovoljno novca, moram raditi ovo. Zaradim dovoljno da dio ušteđevine mogu poslati obitelji u Senegal”, priča Daoudu.
Daouda ima 32 godine, u Senegalu je ostavio ženu i dvoje djece te roditelje, a iako pomalo govori hrvatski, Zagreb mu je tek povremeno sjedište, grad za prodaju suvenira u kojem ostaje nekoliko tjedana, ponekad par mjeseci, nakon čega se vraća nazad u Rim.
“U Hrvatsku dolazim dugo vremena, ali nisam imao problema s ljudima koji se ponašaju kao rasisti. Zapravo, nije me ni briga jer biram ljude s kojima ću se družiti i razgovarati. Ja sam crne boje kože i meni se sviđa što sam takav, sretan sam zbog toga”, kaže Daouda.
Suvenire prodaje gdje god se okuplja puno ljudi, tako da su mu tržnice, sajmovi i centar grada u kojem ima najviše stranih turista najbolja mjesta za trgovinu. Otputuje i na sajmove u okolne gradove i mjesta.
Njegovi predmeti nemaju fiksnu cijenu, kaže Daouda, već se s kupcima pogađa za iznos, nastoji prepoznati koliko je tko spreman dati.
“Zarada mi je ponekad dobra, a ponekad ima dana kada ne zaradim gotovo ništa. Ovisi o sreći, o vremenu, ali i o mjestu na kojem prodajem, o broju ljudi koje susretnem”, kaže Daouda.
Daouda Sow samo je jedan od brojnih useljenika iz Afrike u Europu u proteklom desetljeću, u potrazi je za boljim životom, u bijegu od siromaštva u zemlji u kojoj se rodio. Nostalgija koju osjeća kad priča o Senegalu snažno ga želi vratiti u domovinu, ali to ne ovisi samo o Daoudi, nego o globalnim političkim procesima koji za sada ne pokazuju nikakvu ozbiljniju nostalgiju prema općoj dobrobiti.
Source link
#Daouda #Sow #Senegalac #koji #prodaje #afričke #suvenire
