Devedestdvogodišnji Himzo Žiga, rođen u jednom mjestu između Čajniča i Goražda, kao jetim, dijete koje je ostalo bez roditelja, ’40-ih godina je stigao u Sarajevo gdje je proveo skoro cijeli život.
Iako je imao teško djetinjstvo i život, i danas je dobrog zdravlja pa još uvijek može da posti tokom ramazana, svetog mjeseca muslimana.
Ekipu Anadolu Agency (AA) dočekao je sa osmijehom na licu. Sam je u stanu u sarajevskom naselju Grbavica. Ženio se dva puta. Supruge su preminule, a djece nisu imali.
“Rođen sam 1929. godine. U Sarajevo sam došao 1943. godine kao jetim, bez oba roditelja. Imao sam još brata i sestru”, počeo je svoju priču za AA dedo koji, kako je kazao, mnogo voli da se šali.
Bili su smješteni u prostorijama jedne dobrotvorne organizacije. Prisjeća se Drugog svjetskog rata i rata u BiH ’90-ih godina.
Kako je kazao, ne samo da ih pamti, nego je bio i njihov učesnik.
“U partizanima sam bio od ’44. do kraja rata, a u ovoj vojsci sam bio 20 mjeseci”, ispričao je Himzo koji je radio kao mehaničar za artiljerijsko i streljačko naoružanje.
Iako ima 92. godine, dedo Himzo i ovaj ramazan posti, odricanje od jela i pića tokom mjeseca ramazana. Uči i Kur’an, sveta knjiga muslimana, koja mu pomaže u danima samoće, a kojih je puno više sada, u vrijeme pandemije.
“Kur’an me drži. Mogu samo da se zahvalim Bogu što mi je podario zdravlje pa da mogu da postim. Lijekove uzimam samo preventivno. Napravio sam tako da jedan dio lijekova uzimam na sehuru, a drugi tokom iftara”, kazao je Himzo koji je 1988. godine otišao u penziju.
Himzo je i dok su supruge bile žive, znao napraviti neko jelo što mu dobro dođe sada kada je sam i primoran da sam sebi sprema obroke. Kako je kazao, polako zna pripremiti i sehur i iftar.
“Žena mi je preselila prije 14 godina. Ovaj stan sam uvakufio u Gazi Husrev-begov vakuf, poklonio medresi i kad ja napustim ovaj stan, on je njihov. Ovdje imam i jednog prijatelja, on mi svakog mjeseca plati račune”, ispričao je Himzo.
Koronavirus je mnoge “zatvorio” u kuću, pa tako i Himzu.
“Ja sam četiri mjeseca u dobrovoljnoj izolaciji. Samo s vremena na vrijeme stavim masku na lice i odem da uzmem neke potrepštine. Odmah se vratim u stan. Bilo je i perioda da po mjesec dana ne pređem prag. Sve ovo što sam izdržao je iskušenje od Allaha”, pojasnio nam je dedo Himzo koji je, kako je kazao, postao previše emotivan u posljednje vrijeme.
Kroz osmijeh kaže da “parcijalno” održava i čisti stan. Onoliko koliko može.
“Plan mi je da ako Bog da ispostim ramazan, dočekam Ramazanski i Kurban bajram i uzmem kurban”, kazao je Himzo.
Na kraju se zahvalio za posjetu, pokazujući improvizovanu spravu, poput kolica, koju koristi za oslanjanje i kupovinu namirnica.
