Dok se govori o “legitimnom” predstavljanju, u BiH ozbiljno ugrožena demokratija i svrsishodnost izbora

Almir Terzić 

Dok se u Bosni i Hercegovini sedmicama, mjesecima, pa i godinama vode političke borbe oko izmjena Izbornog zakona s ciljem, kako se to prezentira, osiguravanja “legitimnog” predstavljanja, niko ne govori o suštinskoj stvari – da je u zemlji ozbiljno ugrožena demokratija i sama svrsishodnost izbora.

Jer, koja je bila svrha borbe za demokratiju ako se neće poštovati volja birača – građana izražena na izborima, čak i uz jasan stav da su trenutno važeće odredbe Izbornog zakona BiH u suprotnosti sa temeljnim načelima Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama.

No, ako se godinama ne implementiraju rezultati i tako manjkavih izbora, postavlja se onda logično pitanje njihove potrebe, pa i opstanka same demokratije.

Vjerovatno je bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine jedino parče teritorije na svijetu, a u Evropi sigurno jeste, gdje pune tri godine nije do kraja implementirana volja građana izražena na općim izborima 2018. godine.

– Derogiranje Zakona o sukobu interesa –

Bosna i Hercegovina je do sada držala vlastiti rekord od 18 mjeseci u pokušajima sastavljanja novog Vijeća ministara BiH, ali je sa 36 mjeseci čekanja na izbor novog predsjednika i potpredsjednika FBiH i Vlade FBiH srušila sve evropske i svjetske rekorde.

Derogiranje Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine kroz sporazum SDP-SNSD 2013. godine doveo je do potpunog pravnog haosa, ne samo zbog činjenice da više nema sankcije za učinjene prekršaje, nego zbog toga da takav pravni propis uopšte ne postoji na razini Federacije Bosne i Hercegovine, a time i kantona, gradova i općina unutar tog entiteta.

Zbog tog pravnog vakuuma više nema zabrane istovremenog obnašanja dvije ili više funkcija, čije je onemogućavanje ranije bio glavni uslov međunarodne zajednice, i zbog čega je i donesen Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH i čiju je primjenu provodila Centralna izborna komisija BiH.

Pravni haos koji je izazvan nakon 2013. godine omogućio je sada da jedna osoba bude u isto vrijeme i u izvršnoj i u zakonodavnoj vlasti, što je situacija bez presedana bilo gdje u svijetu.

Štaviše, u FBiH sve to se dešava uz činjenicu da brojne osobe obnašaju najodgovornije pozicije, a da pri tome više nemaju potpore birača – građana na samim izborima, odnosno da ne postoji jasno precizirana i definirana parlamentarna većina u parlamentima i skupštinama.

Ali, za pravni haos koji je nastao u Bosni i Hercegovini nije krivica samo domaćih političara koji su učinili sve da uruše, ne samo Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, nego i Zakon o finansiranju političkih partija BiH, te zadrže status quo kada je u pitanju Izborni zakon BiH, nego i same međunarodne zajednice oličene u njihovim predstavnicima u Bosni i Hercegovini.

– Dvostruka igra –

Prvo je međunarodna zajednica svojom dvostrukom igrom odustala od samih zakona o sukobu interesa i finansiranja političkih partija kao antikoruptivnih akata, ali i insistiranju na provedbi suštinskih promjena Izbornog zakona BiH čime su dalje urušeni i potkopani i demokratija i implementacija izbora.

Sve je počelo 2010. godine kada se odustalo od provedbe presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, donesene godinu ranije. Tada je međunarodna zajednica pod krinkom “bolje ikakvi, nego nikakvi izbori u Bosni i Hercegovini” prepustila da se to pitanje rješava nekada kasnije.

I ne samo da su nakon toga slijedile nove presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu – u slučaju Zornić, Pilav, Šlaku, Pudarić – nego je urušavan jedan po jedan zakonski akt na državnom nivou što je unazadilo dostignuti nivo, ne samo borbe protiv korupcije nego i izbornog procesa.

Evropska unija, odnosno Vijeće Evrope, izostankom sankcija za bh. političare godinama im omogućava da izbjegavaju svoje obaveze i na izvjestan način ih nagrađuje za njihovo nazadno djelovanje kada je u pitanju demokratizacija institucija u BiH, ali i zakonskih akata, izbornog procesa, ali i same demokratije.

Očekivati da će sami bh. političari prekinuti sa ovom praksom je iluzorno, jer da to nisu htjeli, ne bi ni radili na sistematskom urušavanju zakonske legislative.

Međunarodne institucije su već odavno odustale od “miješanja” u pomoć demokratizaciji društva u Bosni i Hercegovini i sve se svodi na pregovoračke procese predsjednika stranaka razvrstanih po grupama.

Ono što dodatno brine jeste potpuno ćutanje nevladinog sektora koje je u ranijim fazama i godinama ozbiljno ukazivao i radio, ne samo na praćenju donošenja nego i implementacije zakonske regulative u Bosni i Hercegovini, ali i izostanak građanskog aktivizma.

– Na začelju evropskih procesa –

U svakom društvu upravo nevladine organizacije, građanski aktivizam i mediji su stubovi društva koji potiču i uspijevaju da kreiraju promjene. U Bosni i Hercegovini već godinama to nije slučaj. To je i jedan od razloga zbog kojeg se Bosna i Hercegovina nalazi na začelju evropskih procesa.

Sve to će trajati tako – uz nastavak urušavanja demokratskih principa i procesa – dok građani Bosne i Hercegovine ne preuzmu inicijativu i ne budu jasno i glasno od svojih političara tražili da rade u njihovom interesu i da budu odgovorni za ono što provode.

To je u krajnjem konceptu i bit demokratije, ali i slobodnih izbora, koji se temelje na transparentnosti i osiguravanju da će izabrani predstavnici zaista i vršiti svoju dužnost.

Čekanje da to neko drugi radi za nas u Bosni i Hercegovini samo će nas odvući u još dublji ponor.

Jer, kada prestane poštivanje prava i anarhija preuzme glavnu riječ, onda se u Bosni i Hercegovini kao naredni korak može očekivati samo mostarizacija cijele zemlje.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.