Emevijska džamija u Damasku dragulj islamske arhitekture

Stanovnici Damaska, četiri stvari čine vas superiornijim nad ostatkom svijeta. To su vaša klima, vaša voda, vaše voće i vaša kupatila. Njima dodajem i petu stvar – ovu džamiju, rekao je emevijski halifa Al-Walid na otvaranju džamije 715. godine.

Velika džamija u glavnom gradu Sirije danas je najstarija sačuvana kamena džamija na svijetu.

Džamija je izgrađena na mjestu na kojem su hiljadama godinama stajali vjerski objekti, između ostalih, rimski hram i katolička crkva. Unutar molitvene dvorane nalazi se kupola od tamnozelenog stakla za koju neki vjeruju da čuva glavu Ivana Krstitelja, židovskog proroka koji je krstio Isusa, a koji je muslimanima poznat kao poslanik Jahja. Prema vjerovanju, unutar džamije se nalazi i glava Husseina ibn Alija, unuka poslanika Muhameda.

U blizini džamije nalazi se grobnica jednog od najvažnijih muslimanskih vođa Salahudina, koji je slavu stekao oslobađanjem Jerusalema iz ruku križara.

Džamija zauzima ogroman četverougao dimenzija 157 sa 100 metara i sadrži veliko otvoreno dvorište okruženo arkadom lukova koje podupiru vitki stubovi.

Molitvena dvorana proteže se duž južne strane džamije i podijeljena je u tri dugačka broda nizovima stubova i lukova. Poprečni brod s centralnom osmostranom kupolom, koja je prvobitno bila drvena, presijeca dvoranu na njenoj sredini. Mramorne rešetke koje prekrivaju prozore na južnom zidu predstavljaju najraniji primjer geometrijskog ispreplitanja u islamskoj arhitekturi.

Zidovi džamije nekada su bili prekriveni mozaicima na površini većoj od jednog hektara.

Prvi put su je uništili Timuri 1401. godine, nakon čega su je obnovili Arapi. Ponovo je oštećena u požaru 1893. godine. Iako nije mogla biti obnovljena u svom izvornom sjaju, džamija je i danas impresivan arhitektonski spomenik.

Za razliku od brojnih historijskih građevina i arheoloških nalazišta u Siriji, džamija je iz građanskog rata u zemlji izašla uglavnom neoštećena.