Hrišćani iz Hame tvrde da je Assadov režim neselektivno ubijao u masakru 1982.

– Ethem Emre Ozcan –

Hrišćani koji žive u sirijskoj provinciji Hama kazali su da su mete snaga Assadovog režima u masakru u februaru 1982. godine bili svi, i muslimani i hrišćani, javlja Anadolu.

Drugog februara 1982. vojska pod komandom preminulog predsjednika Hafeza al-Assada, oca Bashara al-Assada, opkolila je grad i bombardovala centar borbenim avionima.

Tenkovi su se kretali uskim ulicama Hame, suzbijajući oružani otpor 200 do 500 boraca vojnog krila Muslimanske braće.

U narednih 27 dana, uslijedila je bitka u kojoj je ubijeno od 10.000 do 40.000 ljudi, a skoro trećina grada je uništena, prema izvještajima organizacija za ljudska prava i Sirijske mreže za ljudska prava (SNHR).

Crkva Seyyidet Duhul, koja je izgrađena u petom stoljeću, jedna je od tri crkve uništene tih dana. Obnovljena je 1993. uz podršku donatora.

Na nekim kućama su i danas tragovi napada od prije 43 godine.

Ekipa Anadolu posjetila je hrišćane u naselju Medina u Hami.

Jihad Kerbuc, jedan od svjedoka događaja, u masakru je izgubio sedam prijatelja muslimana.

U to vrijeme bio je direktor jedne državne institucije, a zbog gubitka prijatelja, dao je ostavku na tu poziciju. Godinama je živio u inostranstvu.

Prisjećajući se masakra od prije 43 godine, rekao je da su bili okruženi raketnim bacačima kada je vojska ušla u grad.

“Sakrili smo se u kupatilo da spasimo živote. Vojska je prvo ušla u Hamu sa stanice koja je od naše kuće bila udaljena oko 200 metara”, ispričao je.

Sutradan je vojska, kako je naveo, počela da pretražuje kvart.

“Jedan vojnik me je ošamario, drugi je pokušao silom da mi skine krstkoji sam imao oko vrata”, rekao je Kerbuc.

Podsjetio je da su u zrak dizali crkve na tom području, a svjedočio je spaljenim tijelima na ulicama svog kvarta.

Kerbuc je skrenuo pažnju na činjenicu da niko nije odgovarao za ove zločine.

“Šta su uradile Ujedinjene nacije i evropske zemlje? Nisu pružile nikakvu podršku onima koji su izgubili svoje najmilije u masakru u Hami. Samo su nekoliko ljudi prihvatili kao političke izbjeglice u svoje zemlje”, pojasnio je.

Nakon nemilih događaja, otišao je u Liban. Danas podsjeća su u Hami muslimani i hrišćani uvijek živjeli zajedno u miru.

“Među zatočenim ljudima nije se pravila vjerska razlika. Hrišćani nisu pretrpjeli velike gubitke, jer ih je tada u Hami živjelo samo 6.000”, rekao je Kerbuc.

Arhmandrid Sofronije, iguman grčke pravoslavne crkve Svetog Đorđa, rekao je da je masakr 1982. bio “sistematski napad”.

Sofronije, koji je kao dijete bio svjedok masakra, objasnio je da su mete režimskih snaga bili svi, bez obzira na vjersku pripadnost.

“Ovu staru crkvu su dva puta digli u zrak eksplozivom. Nestali su zlatni i srebrni svijećnjaci. Opljačkali su naše temelje”, rekao je.

Sofronije je optužio svrgnuti režim Baas za promjenu strukture regije.

Skoro svaka porodica u Hami, grada u kojem je tada živjelo 250.000 ljudi, u masakru je izgubila barem jednog člana.

Ni danas nije poznata sudbina više od 17.000 civila koje su režimske snage zarobile tokom racija u njihovim domovima.

Porodice vjeruju da su odvedeni u zatvor Tedmur u Homsu.

U masakru je uništeno ili oštećeno 88 džamija i tri crkve. Džamije, škole i fabrike pretvorene su u zatočeničke centre.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.