INFOGRAFIKA – “Crni januar” prekretnica u borbi za nezavisnost Azerbejdžana

U Azerbejdžanu se obilježava 33. godišnjica otkako je Vojska SSSR-a 20. januara 1990. godine, u Bakuu i drugim gradovima izvršila masakre nad civilima, među kojima su bile i žene i djeca, javlja Anadolija.

Uprkos činjenici da je prošlo duže od tri decenije, još uvijek je svježa bol u srcima Azerbejdžanaca uzrokovana masakrom nazvanim “Crni januar”. Ujedno, to je bila prekretnica u borbi za nezavisnost i oslobađanje od sovjetskih okova.

“Crni januar” je ubrzao kolaps Sovjetskog saveza (SSSR), a u Azerbejdžancima probudio želju za nezavisnošću.

Mehman Mammadov (56), jedan od svjedoka masakra 20. januara, ispričao je za Anadoliju šta je doživio tih dana.

Od kraja 1989. godine, kao i svi Azerbajdžanci, učestvovao je na mitinzima za nezavisnost.

Mammadov je kazao da je bio na ulicama prije 33 godine u noći između 19. i 20. januara i da su htjeli spriječiti sovjetsku vojsku da uđe u grad.

“Nismo očekivali da će vojnici uperiti oružje u nas i otvoriti vatru, jer bili smo građani iste države. Odslužio sam vojni rok u sovjetskoj vojsci”, poručio je Mammadov.

Objašnjavajući da su civili na mitinzima tražili svoju nezavisnost i slobodu, Mammadov je ispričao šta se desilo u noći koja je bila presudna za nezavisnost Azerbejdžana.

“Prvo su ispalili baklje, a zatim su otvorili vatru na civilno stanovništvo. Ljudi pored mene padali u lokve krvi. Kamionom koji sam zatekao na cesti htio sam dvoje povrijeđenih odvući do bolnice. Izgubio sam se. Krenuo sam krivom cestom i vozio prema sovjetskim vojnicima. Vozilo je zasipala kiša metaka, bacali su ručne bombe na vozilo. Pogođen sam u glavu i izgubio svijest. Oči sam otvorio u bolnici, gdje sam i operisan. Dvadeseti januar bio je prekretnica za nezavisnost Azerbajdžana. Imali smo stotine šehida i gazija, ali smo na kraju izborili našu nezavisnost”, poručio je Mammadov.

Ipak, kada je riječ o masakru 20. januara, nužno je osvrnuti se i na pitanje Nagorno-Karabaha.

Armenci su krajem 1980-ih godina pojačali aktivnosti na odvajanju Nagorno-Karabaha od Azerbejdžana te je Vrhovno vijeće Armenske Sovjetske Socijalističke Republike u decembru 1989, donijelo odluku o spajanju Nagorno-Karabaha i Armenije.

Azerbejdžanci su oštro reagirali na to i u Bakuu su organizirani mitinzi kojima je prisustvovalo na stotine hiljada ljudi. Narod je pohrlio na Trg Azdalik, u Bakuu, kako bi izrazio svoj stav prema sovjetskoj administraciji i teritorijalnim pretenzijama Armenije.

Mitinzi koji su se neprekidno odvijali zabrinuli su sovjetske vlasti, koje su donijele odluku o slanju vojske u Baku. Narod je tada zatvorio sve ulaze u grad i prepriječio put vojnim jedinicama u Bakuu.

Ipak, Obavještajna služba SSSR-a je 19. januara 1990, prekinula napajanje energijom azerbejdžanske televizije, a u večernjim satima je 26.000 naoružanih sovjetskih trupa iz pet pravaca ušlo u Baku.

Sovjetska vojska je otvorila vatru na nenaoružane civile koju su im se našli na putu. Tenkovima i oklopnim vozilima gazili su po civilima, a otvorena je i vatra na ambulantna vozila i putničke autobuse. Te noći je u Bakuu ubijeno 130 civila.

Sovjetska vojska je masakr nastavila i u drugim područjima, među kojima su Neftcala i Lenkeran. U masakru 20. januara ubijeno je 147 azerbejdžanskih civila. U masakrima su povrijeđene ukupno 744 osobe, a sovjetska vojska je privela oko 400 ljudi.

Uprkos tome što je sovjetska administracija proglasila vanredno stanje u Bakuu i što je sovjetska vojska u potpunosti preuzela kontrolu nad gradom, narod je opet izašao na ulice i počeo ukopavati svoje najmilije.

Tijela su prebačena na Trg Azadlik odakle su ih prisutni nosili na ramenima, a ukopana su na Šehidskom mezarju Hiyabani. Procjenjuje se da je dženazama prisustvovalo oko milion ljudi.

Masakr “Crni januar” narušio je povjerenje Azerbejdžanaca u sovjetsku administraciju i bio je početak procesa koji je doveo do nezavisnosti Azerbejdžana.

Azerbejdžanci se već 33 godine na 20. januar okupljaju i u rukama drže karanfile, simbol žrtava 20. januara te izražavaju zahvalnost onima koji su dali svoje živote za slobodu i nezavisnost.