U razgovoru s novinarkom Enverom Selimović osvrnuo se i na manje poznate detalje, a koje je spomenuo u svojoj njizi “Završiti rat (To End a War)”. Intervju je urađen u New Yorku u zgradi banke Credit Swiss First Boston za koju je Holbrooke tada radio.
Glavni medijator za Dejtonski mirovni sporazum je bio među onima koji su zagovarali da se Sjedinjene Američke Države ranije uključe u rat u Bosni i Hercegovini.
“Mislim da je to jasno – uvijek sam govorio da smo se trebali uključiti mnogo ranije u događaje u Bosni i Hercegovini. Manje bi života bilo izgubljeno, a ishod bi bio bolji. Dejtonski sporazum je okončao rat, ali da smo se odlučili za bombardovanje i otpočeli dejtonske pregovore dvije godine ranije, postigli bismo mnogo bolji ishod”, ocijenio i dodao da bi rat još trajao da nije bilo bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona.
Potcrtao je da se ipak nije trebalo pristati na naziv entiteta Republika Srpska.
“Nismo trebali pristati na to ime i meni je sada žao što smo vršili toliki pritisak na bosanske vlasti da ga prihvate. Ali, nakon svega, mislim da to i nije toliko bitno jer Biljana Plavšić (op. a. tadašnja predsjednica RS-a) i Milorad Dodik (op. a. tadašnji premijer RS-a) sada nastoje provoditi Dejtonski sporazum”, mislio je tada Holbrooke.
Smatra da je prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović najzaslužniji za opstanak Bosne i Hercegovine.
“Da nije bilo Alije Izetbegovića, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Da je otišao u Tuzlu, Sarajevo bi palo i Slobodan Milošević (op. a. bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije) je to rekao”, tvrdi.
Za Izetbegovića je kazao da je bio uspješniji u vođenju revolucije nego u vladanju zemljom.
“On nije imao iskustva u upravljanju državom”, dodao je Holbrooke.
Krivci za rat te poruka građanima i liderima
Nije bio u dilemi ko je krivac za rat i to je jasno rekao.
“Rat je počela srpska strana. Rat su počeli oportunistički demagozi, razbojnici, propalice koje su iskoristile ultranacionalizam, što je šifra za rasizam, kako bi podstaknule mržnju”, ukazao je i pozvao građane da žive onako kako su živjeli prije.
Imao je poruku i za lidere.
“Nadam se da će naredna generacija balkanskih lidera ostaviti po strani tričave etničke prepirke oko historije, izmišljene historije, preuveličane historije, mitova i ponekad oko realnosti da bi zajedno gradili budućnost”, izjavio je.
“Nije bilo u interesu mira da Banja Luka padne”
Negirao je navod da je galamio na Izetbegovića i naglasio da je samo sam galamio na bivšeg ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Muhameda Šaćiberbegovića jer je, kako je naveo, on galamio na njega.
Komentarisao je i tvrdnju da je onemogućio da Armija Republike Bosne i Hercegovine i hrvatske snage zauzmu Banja Luku u završnici rata.
“U Krajini nije bilo bosanskih snaga, a što se tiče zapadne Bosne. Jesam rekao Franji Tuđmanu (op. a. bivši predsjednik Hrvatske) i Izetbegoviću da ne zauzimaju Banja Luku, ali molio sam ih da uzmu Prijedor, Sanski Most, Bosanski Novi i druge gradove u tom području. Bilo mi je žao što bosanske snage nisu preuzele Prijedor i Bosanski Novi. To nije bilo zbog SAD-a, nego zbog nekih trvenja između hrvatskih i muslimanskih snaga u zapadnoj Bosni”, potcrtao je.
Obrazložio je zašto je spomenuto tražio od Tuđmana.
“Mislim da nije bilo u interesu mira da Banja Luka padne jer bi to proizvelo još 200.000 izbjeglica. Bilo bi puno ubijanja, silovanja, razaranja. A i u svim pregovorima bi Banja Luka bila vraćena Srbima. Mislim da je historija pokazala da je to ispravno”, rekao je.
Odgovorio je na konstataciju Selimović da li to znači da nije želio da Srbi budu gubitnici.
“Ne, to nije istina. Maločas sam rekao da sam želio da preuzmete sav teritorij osim Banja Luke. Zato što je Banja Luka neizbježno trebala biti najveći srpski grad u srpskom dijelu Bosne. Osim da ste krenuli i oslobodili cijelu zemlju, što je bila vojna operacija za koju Zapadni savez nije bio spreman. Mislim da je to trebalo učiniti. To sam i napisao. Ali, kada je to nemoguće, onda morate naći sporazumno rješenje. Prihvatiti srpski dio Bosne. To je bio pravi put koji je trebalo slijediti”, poručio je.
Prema riječima Holbrookea, Miloševića je ironično nazvao šarmerom.
