Ismet Kavgić, najstariji trener u Tuzli: Boks je bio i ostao njegov način života
Statistika kaže da je imao 426 mečeva. Bio je borac u velter i polusrednjoj kategoriji. U vrijeme kada je počinjao, tuzlanska Sloboda je bila u Prvoj ligi Jugoslavije, a u njegovoj kategoriji su bili Subotić, Došen, Atlagić... sve sami vukovi ringa.
Nedavno je proslavio 80. rođendan, a istog dana otišao na trening u Sportsko-kulturni centar Mejdan u Tuzli. Ismet Kavgić je cijeli život posvetio boksu, plemenitoj vještini kojoj će ostati vjeran sve dok ga noge nose.
Rođen je 1940. godine u Tuzli, u blizini Livnice čelika, potom je s porodicom preselio na lokaciju gdje će se graditi dvorana Mejdan. Boks je zavolio s 15 godina i ostao u tom sportu do danas.
„Davno je to bilo, negdje 1954. ili 1955. godine. Prvi trener mi je bio Italijan, a trenirali smo gdje je nekad bio Udarnik, a danas Vatrogasni dom. Tamo je bila sala, a ja sam dobro sparingovao, išlo mi je od ruke i on mi je rekao da dolazim na treninge. Poslije njega dolazi trener iz Beograda, odnosno Pančeva, i onda smo prešli u salu kina Radnik“, prisjeća se svojih početaka Ismet Kavgić.
Statistika kaže da je imao 426 mečeva. Bio je borac u velter i polusrednjoj kategoriji. U vrijeme kada je počinjao, tuzlanska Sloboda je bila u Prvoj ligi Jugoslavije, a u njegovoj kategoriji su bili Subotić, Došen, Atlagić… sve sami vukovi ringa. Prvo je trebao pobijediti njih da bi nastupao u najdražem crveno-crnom dresu.
„Ja mislim da me niko nije stigao, bio sam 13 puta prvak Bosne i Hercegovine. U 11 navrata sam bio kapiten reprezentacije BiH. Mislim da me niko nije stigao. Ranica je išao za mnom, on je osvojio, ja mislim deset titula. Ne znam, mogu neki pričati ovo ili ono, ali ja znam za te rezultate.“
Boks je tih godina u Tuzli bio izuzetno popularan. Mečeve je na različitim lokacijama u gradu pratilo više hiljada gledalaca. Kavgić se prisjeća i nenadmašnog Marijana Beneša koji je počeo boksati u školskoj sali u naselju Mosnik u Tuzli. Također, ističe kako je svoj posljednji meč imao u Njemačkoj.
„Posljednji meč imao sam 1973. godine u Dortmundu za prvaka Njemačke. Dogurao sam do finala, ali u ono vrijeme stranac nije mogao biti prvak Njemačke. Protivnik mi je bio Getz, ali stranac nije mogao dobiti titulu. Iako je on digao moju ruku, ali džaba, on je bio prvak zato što je Nijemac.“
