MIŠLJENJE – Budućnost Gaze: Poslijeratni scenariji

Piše: Ali Bakir, profesor međunarodnih poslova, sigurnosti i odbrane na Univerzitetu u Kataru, saradnik u Ibn Khaldon Centru za humanističke i društvene nauke i nerezidentni viši saradnik u “Scowcroft ME Security Initiative” i programima za Bliski istok Atlantskog vijeća. ​​​​

ISTANBUL (AA) – Izraelski rat u Gazi 2023. godine izazvao je niz špekulacija o budućnosti Pojasa Gaze i o tome ko će tamo imati vlast kada se slegne prašina izraelske agresije. Ova pitanja nisu samo ključna za neposrednu budućnost Gaze i Palestinaca, već imaju i dalekosežne implikacije za širu regiju Bliskog istoka i međunarodne diplomatske napore.

U središtu katastrofe koja se odvija je sudbina Hamasa, de facto vladajuće vlasti u Gazi nakon izbora 2006. godine. Od svoje odluke da 27. oktobra stavi “čizme na zemlju” u Gazi, izraelski zvaničnici su tvrdili da je cilj “uništenje” Hamasa. Međutim, akcija poraza Hamasa, u ovom slučaju, nije definirana, što je čini gotovo nemogućom.

Međutim, bez obzira na ovaj deklarirani cilj, Tal Aviv je glasno govorio o svojoj namjeri da prebaci Palestince iz Gaze, od kojih su mnogi već izbjeglice koje su došle u Gazu iz različitih dijelova okupiranih palestinskih zemalja, u Sinajsku pustinju u Egiptu.

Posljedice ove vojne operacije otvaraju niz scenarija, svaki sa svojim vlastitim nizom složenosti i izazova.

-Scenario povratka Palestinske uprave (PA) –

Ova opcija nije početna, s obzirom na utjecaj Izraela na Palestinsku upravu (PA) i smanjen kredibilitet PA među Palestincima pod Mahmoudom Abbasom. Istina, Izrael je kontinuirano i dosljedno sabotirao i potkopavao autoritet Palestinske uprave da izbaci iz kolosijeka rješenje o dvije države i tvrdi da na palestinskoj strani nema adekvatnog partnera.

Bidenova administracija u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), na primjer, nagovijestila je želju da se “revitalizirana” Palestinska uprava vrati na vlast u Gazi. Međutim, upitni su praktičnost i prihvatljivost takvog prijedloga. Osim toga, formula za “revitalizaciju” je nejasna i na nju bi mogle utjecati strane sile da na kraju ubace izraelsku marionetu na čelo Palestinske uprave.

U tom smislu, bilo je nekih planova posljednjih godina da se Mahmoud Abbas zamijeni Mohammadom Dahlanom. Nakon izraelske invazije na Gazu, “Ekonomist” je objavio priču o Dahlanu koja je trebala da ga promoviše kao opciju za poslijeratnu Gazu. Međutim, Dahlan je negirao da je želio tu ulogu. Većina Palestinaca ionako vidi Dahlana korumpiranim izraelskim elementom.

– Hamasova izdržljivost i porast popularnosti –

Hamas je osnovan 1987. godine nakon izbijanja Prve palestinske intifade protiv izraelske okupacije. Grupa je i dalje duboko ukorijenjena u palestinskom društvu i politici. U tom smislu, čini se nerealnim očekivati da Hamas bude potpuno iskorijenjen. Nadalje, nakon izraelskog rata protiv Palestinaca u Gazi, Hamasova popularnost je navodno porasla, posebno nakon nedavnih događaja, što sugeriše da i dalje ima značajan utjecaj i podršku unutar palestinskog društva kao otporna sila protiv izraelske okupacije.

U ovom scenariju, moguća uključenost Hamasa u revitaliziranu Palestinsku upravu bi mogla biti izvodljivija ako Marwan al-Barghouthi, vođa nacionalnog oslobođenja kojeg je Izrael zatvorio od 2002., preuzme vodeću ulogu u Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji i Palestinskoj upravi. To bi zahtijevalo trenutno priznanje od strane SAD-a i Evrope slobodne, nezavisne i suverene palestinske države, kao i efikasnu realizaciju iste.

– Strano učešće –

Tokom izraelskog rata protiv Palestinaca koji je u toku, nekoliko aktera je razmišljalo o ideji međunarodnog ili arapskog vojnog prisustva u Gazi nakon rata. Arapske vlade su odbile ovaj prijedlog, ističući da Arapi neće ući na leđima izraelskog tenka. Iza zatvorenih sastanaka možda su se razmatrale neke druge ideje, poput potencijalne uloge vlada Abrahamovog sporazuma.

(Sporazum o normalizaciji koji SAD i Izrael sklapaju sa islamskim zemljama je nazvan “Abrahamov sporazum”, jer se biblijski lik Abrahama smatra ocem tri glavne monoteističke religije: judaizma, kršćanstva i islama)

Prije nekoliko dana, izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je na panelu u Knessetu da će Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) finansirati obnovu Pojasa Gaze nakon rata.

Ujedinjeni Arapski Emirati su, međutim, rekli da će usloviti finansijsku i političku podršku za obnovu Gaze napretkom inicijative koju podržavaju SAD prema rješenju o dvije države.

Turkiye je predložila sistem garancija u kojem zemlje iz regiona i šire djeluju kao jamci i za Palestince i za Izraelce. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je: “Spremni smo biti jedan od garanta palestinske strane svojim humanitarnim, političkim i vojnim prisustvom. Pozivamo zemlje jake volje da razmotre našu ponudu”.

Problem sa svim ovim oblicima uključenosti je činjenica da nijedna država, posebno SAD i evropske nacije, nije voljna da efektivno odvrati Izrael, koji drži rekord u nepoštivanju rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (VSUN), da ga smatra odgovornim ili nameće posljedice kada krši bilo koji uočeni dogovor.

– Izraelska direktna vojna okupacija Gaze –

Izrael je 2005. godine tvrdio da je okončao okupaciju Gaze.

Međutim, ova obmanjujuća izjava bila je u suprotnosti sa realnošću na terenu u kojoj je Izrael nastavio da ima “efikasnu kontrolu” nad Gazom, što, zauzvrat, u pravnom smislu znači okupaciju “bez čizama” na terenu. Nakon kopnene invazije na Gazu u oktobru, Izrael je naznačio da namjerava imati cjelokupnu sigurnosnu kontrolu nad Gazom. Ovaj scenario bi se mogao manifestovati u nekoliko oblika uključujući smanjenje veličine Gaze i njenog stanovništva.

U tom smislu, Izrael je navodno iznio ideju o stvaranju tampon zone između Gaze i Izraela od sjevera do juga kako bi se spriječili budući “iznenadni” napadi na Izrael. Ovaj prijedlog bi bio dio troslojnog procesa koji uključuje “uništavanje Hamasa, demilitarizaciju Gaze i deradikalizaciju enklave”.

Izrael je i ranije pokušavao ove šeme, i u Palestini i u Libanu, i oni su nesretno propali, jer dok postoji okupacija, postojat će otpor, koji ne mogu tolerisati. Generalni sekretar Pokreta palestinske nacionalne inicijative (PNI) Mustafa Barghouthi tvrdi: “Zato je Netanyahuov cilj etnički čišćenje ljudi. On želi da ima vojnu kontrolu nad Gazom bez ljudi”.

Bez obzira na poslijeratne scenarije za Gazu, imperativ je prepoznati širi kontekst izraelsko-palestinskog sukoba, koji obuhvata pitanja okupacije, širenja naselja i negiranja palestinskog samoopredjeljenja.

Održivi mir zavisi od toga da Izrael bude odgovoran za svoje zločine protiv čovječnosti, da se spriječi nekažnjivost koju pružaju SAD i neke evropske zemlje i da se Tel Aviv podvrgne međunarodnom pravu.

Naime, ako se trenutni izraelski rat protiv Palestinaca ne završi sa slobodnom, suverenom i nezavisnom palestinskom državom, trebali bismo se pripremiti na gore.
​