Nadja, koja je bila beskućnica u ruskom napadu u Ukrajini, sa suprugom se sklonila u podrum susjednog stana.
– Neke porodice koje su ostale bez krova nad glavom nakon napada na naselje “Pivdeniy” pokušavaju da prežive u podrumu svog stana
DONJECK (AA) – DAVİT KACHKACHISHVELİ – 52-godišnja Nadya, čija je kuća uništena u raketnim napadima ruskih snaga prošle sedmice na grad Časov Jar u Donjeckoj oblasti Ukrajine, brine o svojoj povređenoj supruzi sa ograničene mogućnosti u podrumu koji im je uredio njen susjed.
Dok se neki od stanara kuća oštećenih u napadu ruskih snaga na naselje “Pivdenij” na jugu grada u noći 9. jula odlaze na bezbjedna mjesta, oni koji nemaju gdje da odu sklanjaju se u podrumima stanova.
Pojedine porodice koje su živjele u kućama u regionu, koje su uništene u napadu, koji je izazvao smrt desetina ljudi, pokupile su stvari koje su spasile iz svojih kuća, koje su bile pred rušenjem, i odnjele ih u magacine kuće.
– Živi u podrumu sa suprugom jer mu je kuća postala neupotrebljiva.
Nadja, koja je napustila svoju kuću, koja je teško oštećena kao posljedica raketnih napada Rusije, sa suprugom se sklonila u podrum suprotnog stana, a prezime iz bezbjednosnih razloga nije otkrila. Ona je za AA ispričala šta je doživjela u noći napada.
Navodeći da je prvi projektil oko 21 sat na dan napada pogodio drugi stan u blizini kuće u kojoj su živjeli, Nadya je rekla: “10 minuta kasnije, druga raketa je pogodila krov kuće u kojoj živimo”.
Nadya je rekla da su preživjeli jer su živjeli na prvom spratu stambene zgrade. Nismo uspjeli sustići.”
Objašnjavajući da su nakon što je drugi projektil pogodio kuću u kojoj su živjeli, uspjeli da izađu iz kuće i krenuli da bježe na bezbjednije mjesto, Nadya je rekla:
“Ovaj put je 3. projektil ponovo pogodio prvi stan koji je ponovo pogođen, a mi smo od eksplozije pali licem nadole. Na nas je pala i cigla bačena iz okolnih kuća zbog napada. Tako nas je napolju uhvatio Treći raketni napad. Krv je curila iz glave mog supruga. Ja sam također krvarila iz nogu i on je također pogođen u grudi. Ja sam ukazala prvu pomoć.”
Nadya je rekla da su njenog povrijeđenog muža vojnici odvezli u bolnicu.
Nadya je rekla da je njen suprug nedavno otpušten iz bolnice i da se sada o njemu brine sama.
“Nemamo kuda”
Nadya je izjavila da su prozori i vrata njihovih kuća uništeni zbog eksplozije, a stan je generalno postao neupotrebljiv.
Navodeći da je sistem nosača kuće ozbiljno oštećen kao rezultat napada, Nadya je rekla: „Stan je u toliko lošem stanju da kada se napadi na to područje svake noći, šteta se povećava. Nešto pada kao rezultat toga,svakog zvuka eksplozije.”
Napominjući da im je komšinica uredila podrum u stanu preko puta kuće u kojoj su živjeli, koja je najmanje oštećena od napada, te da ona i njen suprug sada borave ovdje, Nadya je rekla da su preselili i svoje stvari koje su ostale netaknute u kući.
Nadya je izjavila da ona i njen suprug žive u ovom naselju od 1982. godine, da su ove godine, prije početka rata, u svojoj kući radili posljednje radove na renoviranju i popravci, ali da za sada nemaju gdje da borave. „Nemamo gdje da idemo.Napada ima posvuda.”
Nadya je izjavila da će volonteri i dalje ostati ovdje uz pomoć koju pružaju, dodajući: “Ostaćemo ovdje i zimi ako bude potrebno. Nemamo drugog izbora.”
