Palmer je bio i otišao, kršenja ljudskih prava bh. građana ostala

Piše: Almir Terzić

 Svi oni koji su povjerovali da će Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju i specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država za Zapadni Balkan, koji je proteklih dana boravio u Bosni i Hercegovini, razriješiti Gordijev čvor zvani izmjena Ustava BiH, odnosno Izbornog zakona BiH, bili su u krivu.

Niti će Palmer, niti bilo ko pisati, niti donijeti gotova rješenja izmjene Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona BiH. Palmer kao i Evropska unija, odnosno Vijeće Evrope očekuje da to urade domaći, bh. zvaničnici.

To je predstavnicima i vladajućih stranaka, ali i opozicije jasno poručeno proteklih dana, uz jasno ukazane činjenice da se to treba desiti ove, 2021. godine koja nije izborna.

No, malo je izvjesno da će se to desiti. Iz više razloga, a prvenstveno dijametralno suprotnih stavova predstavnika iz entiteta Republika Srpska i onih prijedloga rješenja koja se definiraju unutar samog entiteta Federacija BiH.

Pitanje izmjena Ustava BiH suviše dugo traje, još od 2006. godine i tadašnje propasti Aprilskog paketa koji je bio sjajna šansa za napredak i razvoj BiH, a ono je posljednjih godina prošireno i zahtjevima koji se odnose na izmjene Izbornog zakona BiH.

Izmjene Izbornog zakona BiH u domenu koje se to traži i očekuje – kroz uvođenje virtuelnih izbornih jedinica u FBiH za izbor članova Predsjedništva BiH uopšte nisu potrebne niti se to pitanje može i treba na taj način rješavati.

To prvenstveno iz razloga što je Evropski sud za ljudska prava još kod donošenje prve presude 2009. godine protiv Bosne i Hercegovine u slučaju Sejdić – Finci utvrdio kršenja Evropske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama za sve građane Bosne i Hercegovine.

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu niti jednom riječju nije rekao niti konstatovao da su povrijeđena prava niti hrvatskog, niti bošnjačkog, a niti srpskog naroda, nego svih građana BiH. Stoga nametanje traženja rješenja kao da se sada u BiH treba rješavati pitanje hrvatskog naroda ne može niti treba biti prihvaćeno kao takvo.

Isto je, kršenje prava veće skupine građana, utvrđeno je i kroz naredne presude Evropskog suda za ljudska prava kao što su one u slučaju Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić.

Osim toga rješenja za način izbora članova Predsjedništva BiH i iz FBiH, ali i RS-a bila su jasno definirana Aprilskim paketom izmjena Ustava BiH. No, takva rješenja između ostalog, srušili su predstavnici iz HDZ-a BiH koji su kasnije formirali HDZ 1990 predvođeni Božom Ljubićem.

Da, apsurd bude veći upravo je sada Ljubić, koji je onemogućio hrvatskom narodu rješenja za izbor člana Predsjedništva BiH najveći zagovornik koji ukazuje na povrede prava tog naroda.

Nisu prihvatljiva ni rješenja kojim bi se u FBiH utvrdio posredan izbor članova Predsjedništva BiH, dok bi u RS-u ostao direktan, na izborima.

Prvenstveno iz razloga jer su u takvim slučajevima moguće ozbiljne blokade prilikom imenovanja, te se tako može desiti da jednom imenovana osoba dugo vremena ostane na tom mjestu bez izbornog legitimiteta.

Naime, kao primjer se može uzeti situacija u FBiH, gdje već tri godine, u drugom mandatu djeluju predsjednik i potpredsjednici FBiH koje nije ni izabrao ni potvrdio novi saziv Doma naroda, odnosno Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.

Rješenja za Bosnu i Hercegovinu su stoga izmjene Ustava Bosne i Hercegovine, ali one koje će ukinuti diskriminirajuće odredbe za sve građane BiH i to se ne odnosi samo na Predsjedništvo BiH nego i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Jasno je da se mora omogućiti pravo da se za članove Predsjedništva BiH mogu kandidovati i Srbi u FBiH, jednako kao i Hrvati i Bošnjaci iz RS-a. Istovremeno nužno je osigurati da u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH participiraju i predstavnici Bošnjaka, Hrvata i Ostalih iz RS-a , a ne samo Srbi, jednako tako kao i Srbi i Ostali iz entiteta FBiH. Samo na taj način se može osigurati jednakopravnost svih na teritoriji cijele BiH.

No za ovakva rješenja nema spremnosti. Nakon propasti Aprilskog paketa iz 2006. godine, bili su pokušaji reforme Ustava poznati kao Prudski sporazum, ali je i on propao.

Nakon prve presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju Sejdić – Finci formirana je Interresorna radna grupa za pripremu amandmana na Ustav BiH, ali ni nakon stotina održanih sjednica nije došla do rješenja.

Nisu plodom urodili ni pregovori o reformi ustava koji su se odvijali pod pokroviteljstvom Evropske unije pred opće izbore 2014. godine. Iako su predstavnici političkih partija 2013. godine održali desetine sastanaka u BiH, ali i Budimpešti i Pragu, pa i Bruxellesu do rješenja se nije došlo.

Slično se desilo i pred opće izbore 2018. godine. Ni nakon brojnih sastanaka u Delegaciji EU u Sarajevu, ali i sjedištu EU u Bruxellesu predstavnici političkih partija u BiH dalje od “visokog stepena političke saglasnosti” nisu otišli. Rješenja su opet izostala.

Kada je pak u pitanju izmjena Izbornog zakona BiH ona je potrebna i nužna, ali ne na način kako to traži HDZ BiH.

Nužno je redefinirati izborne jedinice za izbor poslanika u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz FBiH, ali i RS-a jer nikada broj mandata nije usklađivan sa brojem birača od donošenja Izbornog zakona BiH 2001. godine. A, zakonska obaveza, definirana odredbama Izbornog zakona BiH je da se to radi svake četiri godine.

Isto se odnosi i na način izbora poslanika u Predstavnički dom Parlamenta FBiH.

Izmjene Izbornog zakona BiH nužne su i u domenu razmatranja povećanja izbornog praga, definisanja drugačijeg načina dodjele mandata, depolitizacije imenovanja članova biračkih odbora, povećanja transparentnosti izbornog procesa s ciljem smanjenja mogućih izbornih prevara i krađa, ali o ovim pitanjima niko iz vladajućih struktura ne želi otvoreno da razgovara.

Stoga i ako ove godine ne bude rješenja za izmjene Ustava BiH, opći izbori 2022. godine u Bosni i Hercegovini će se održati po dosadašnjim pravilima. Ono što je izvjesno jeste da će njihova implementacija biti obilježena raznim pokušajima miniranja. Prvenstveno kroz uspostavu, odnosno imenovanje Kolegija Predstavničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, ali i formiranja novog Vijeća ministara BiH.

Naime, implementacija takvih izbora može trajati mjesecima, a za Vijeće ministara BiH možda i godinama.

Sasvim je sigurno da Bosni i Hercegovinu očekuje veoma turbulentna 2022. godina koja će biti opterećena pokušajima političkih stranaka da izvuku korist za sebe i svoje stranačke predstavnike, a ne za interese građana Bosne i Hercegovine.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.