“Bilo je to negdje sredinom devedesetih u Londonu, kada smo moj prijatelj Zlatko Arslanagić Zlaja i ja snimali album ‘Zaboravi’. Bile su to uglavnom Zlajine i moje pjesme. Snimali smo u malom studiju kod Zlajinog prijatelja iz Sarajeva Srđana Kurpjela. Boravili smo u zajedničkom egzilu i muzika i poezija su nam bile glavna duhovna hrana i veza sa našom izgubljenom domovinom”, piše Šerbedžija.
Jedna od pjesama se zvala “Pismo iz Londona”, bilo je to pismo posvećeno Balašu.
“Nekoliko godina kasnije otpjevao sam tu pjesmu na mom prvom koncertu u Beogradu. I poslije sam je na svojim koncertima često pjevao. Prije desetak godina, na jednom od mojih već tradicionalnih novogodišnjih koncerata iznenada se iza mene pojavio Balašević sa svojim legendarim klaviristom Dujom: ‘Eto, Baćo… došao sam da ti otpjevam jednu pjesmu'”, nastavlja.
Balašević je zatim otpjevao pjesmu koju je napisao za Šerbedžiju “Onaj ludi Šerbedžijin sin”.
“Publika je bila oduševljena njegovim iznenadnim uskrsnućem, a čini se da se i njemu to svidjelo, jer je nekoliko godina to praktikovao i nenadano i nenajavljeno me posjećivao na mojim koncertima u Beogradu i Novom Sadu. Bilo je to neko naše dječaštvo i izraz uzajamne ljubavi. Tako mi je na jednom koncertu došao na scenu i donio scenarij za svojih film. Rekao je: ‘Znam da si zauzet snimanjem filmova po bijelom svijetu, ali ja ne mogu da zamislim bolju podjelu za Vasu Ladačkog od tebe'”, piše.
Šerbedžija dodaje kako mu je odgovorio: “Zar ne kažeš ti u jednom stihu o Vasi Ladačkom ‘Mlad je bio kažu i kad je umro…'”, na šta mu je Balaš dao scenarij i kroz smijeh odgovorio “Ta idi, još si ti čisti deran”.
Tekst je zaključio riječima “Usput mi je još i otpjevao ‘Znate l’ priču o Vasi Ladačkom’. Đole, deran, naš…”,
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur.
