Suđenja za ratne zločine vrše se u odsutnosti okrivljenika i netransparentno

Suđenje za ratne zločina okrivljenicima u odsutnosti, anonimizacija sudskih procesa i presuda, spor tempo suđenja i nedostatak regionalne suradnje i dalje su ključni problemi u procesima za ratne zločine koji se vode već preko tri desetljeća, javlja Anadolu.

Vesna Teršelič i Veselinka Kastratović iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću predstavile su u Kući ljudskih prava Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2022. godinu.

“Za 2022. evidentirali smo 61 kazneni postupak za ratne zločine u tijeku, što je udvostručenje broja postupaka u odnosu na period prije priključenja Hrvatske Europskoj uniji, no to ne znači da su ti postupci u skladu s očekivanjima žrtava i njihovih obitelji i javnosti. Od 61 postupka, 41 postupak bio je vođen u odsutnosti. Većina nedostupnih optuženika ne prebiva na području Republike Hrvatske, pa se pitamo je li moguće unaprijediti regionalnu suradnju. Od 61 postupka, 57 ih je bilo protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i JNA, no samo četiri postupka vode se protiv pripadnika hrvatskih postrojbi i HVO-a za zločin u Osijeku, u Hrasnici, Kulinama i zločin u Lori 1 i Lori 2”, navela je Teršelič.

Broj suđenja je velik, ali je problem njihova dinamika i tempo, ali sve je teže doći do informacija o suđenjima koja su u tijeku, ali i o pravomoćnim presudama, izjavila je.

Suđenja u odsutnosti od strane žrtava i javnosti ne mogu biti doživljena kao stvarno približavanje pravdi. Od ulaska Hrvatske u EU procesi za ratne zločine stagniraju, stoji u Izvješću.

Vesna Teršelič istaknula je primjer zločina nad civilima u Osijeku u kojem se zbog duljine trajanja sudski proces preimenuje, i kao prvo ime navodi se Gordana Getoš Magdić, tako da dio medija, a time i javnosti, ne uočava da je u postupku prvooptuženi Branimir Glavaš.

“Anonimizacija, neimenovanje optuženih, zaista je problem, jer se javnosti onemogućuje praćenje postupaka koji javnost itekako zanimaju. Inicijali ne dopuštaju da pratimo postupke, što utječe i na pad broja medijskih natpisa o tim slučajevima”, navela je Teršelič.

Hrvatsko ministarstvo branitelja od 2015. godine nije izdalo novu knjigu nestalih, što je poražavajuće za njihove obitelji, smatra Teršelič.

Veselinka Kastratović navela je kao zabrinjavajuću činjenicu da su nakon 32 godine, otkada se bilježe prvi zločini, do danas mnogi oštećenici u sudskim procesima umorni od svjedočenja i pravnih poteškoća na koje nailaze s promjenama sudske prakse u tom periodu.

“Posebno je teško kada nema okrivljenika na optuženičkoj klupi, a u pitanju je nedostatak regionalne suradnje iako tužiteljstvima u regiji možemo, prema postojećim zakonima, predati predmet”, izjavila je Kastratović.

Što vrijeme bude više odmicalo, to će žrtvama biti sve teže i teže, jer svjedoci slučajeva umiru, poručuje Kastratović.

Organizacije za ljudska prava Documenta i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek sustavno prate suđenja za ratne zločine od 2005. godine.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.