Vanceov govor u Minhenu nagovještava promjenu američke politike prema Balkanu

Autor: Idlir Lika

– Autor je docent političkih nauka na Univerzitetu Ibn Haldun.

Ono sa čime predsjednik Srbije Aleksandar Vučić treba da se pomiri je činjenica da narativ o „revolucijama u boji“ možda više ne nosi istu težinu u svijetu u kojem se vanjski uticaj sve više normalizuje.

Američki potpredsjednik JD Vance zaprepastio je sve govorom na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji. Općenito se očekivalo da će se izjasniti o ratu u Ukrajini i o potencijalnom dogovoru za okončanje tog rata, kao što je upravo najavila administracija Donalda Trumpa. Umjesto toga, Vance je cijeli govor posvetio predavanjima Evropljanima o demokratiji i slobodi govora, a da nije ni jednom spomenuo rat u Ukrajini.

“Prijetnja zbog koje najviše brinem vis-a-vis Evrope nije Rusija, nije Kina, nije bilo koji drugi vanjski akter. Ono o čemu brinem je prijetnja iznutra – odstupanje Evrope od nekih od njenih najosnovnijih vrijednosti”, rekao je Vance, tvrdeći da je sloboda govora, navodno, sve više ugrožena širom kontinenta.

On je “savjetovao” Evropljanima da bi se trebali pomiriti sa vanjskim utjecajima na njihov izborni proces i da to više ne smatraju miješanjem. Kako je otvoreno rekao: „Govoriti i izražavati mišljenje nije miješanje u izbore, čak i kada ljudi izražavaju stavove izvan vaše zemlje, pa čak i kada su ti ljudi veoma utjecajni. I, vjerujte mi, ovo govorim sa svim humorom – ako američka demokratija može preživjeti 10 godina grdnje Grete Thunberg, vi momci možete preživjeti nekoliko mjeseci Elona Muska.”

Svakako, ovi komentari graniče sa ismijavanjem i liče na dvostruke standarde, ne samo zato što dolaze od zamjenika lidera koji nije i još uvijek ne priznaje legitimitet naroda na američkim predsjedničkim izborima 2020, uprkos tome što je četiri godine kasnije osvojio snažan narodni mandat. Ipak, Vansove primjedbe su značajne, jer signaliziraju fundamentalni pomak u politici SAD-a prema Evropi. One impliciraju da evropske zemlje sada treba da urade mnogo više da obezbijede vlastitu bezbjednost i upravljaju bezbjednosnom konkurencijom među sobom. Drugim riječima, u smislu terminologije međunarodnih odnosa (IR), SAD neće biti aktivno uključen kao ranije u ublažavanje štetnih efekata anarhije u Evropi.

– Reperkusije za Balkan –

To će nesumnjivo imati reperkusije i za siromašni i korumpirani kutak Evrope poznat kao Balkan. Vance se u govoru osvrnuo samo na Rumuniju, osudivši poništavanje predsjedničkih izbora u decembru na kojima je kandidat krajnje desnice prošao u drugi krug.

Možemo spomenuti i druge balkanske zemlje. Za Kosovo, promjena američke politike koju impliciraju Vansove napomene znači da bi svaka buduća vlada koja bi izašla iz aktuelnih koalicionih pregovora trebalo da se uzdrži od jednostranih akcija prema srpskoj manjini i da, umjesto toga, treba da u potpunosti koordinira svoju politiku sa SAD-om, Turskom i drugim zapadnim podržavaocima nezavisnosti Kosova. U suprotnom, postoji realna mogućnost da bi Srbija mogla da naruši teritorijalni integritet Kosova.

Za režim u Beogradu, s druge strane, promjena američke politike mogla bi se pokazati kao mač sa dvije oštrice. Za vrijeme drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trampa, Aleksandar Vučić bi mogao da nađe više prostora za izazivanje problema na Kosovu kao način da skrene pažnju sa domaćeg autoritarizma.

Istovremeno, srbijanska opozicija može iskoristiti otvoreniju evropsku i/ili zapadnu podršku kako bi osporila Vučićev režim, jer, kako je Vans rekao, da uticajni spoljni akteri govore i izražavaju svoje mišljenje više se ne smatra miješanjem u izbore. Ovo bi moglo uticati na aktuelne masovne studentske proteste u Srbiji koji traju već četvrti mjesec. Na posljednjem kontramitingu koji je Vučić održao u Sremskoj Mitrovici 15. februara (kada se obilježava Dan državnosti Srbije), on je pokrenuo optužujući režimski narativ da su studentske proteste podržavale vanjske sile koje žele da oslabe srbijansku državu (ne njegov režim) u „revoluciji u boji“, upirući prstom u američke vladine i nevladine agencije, kao što su USAID i NED (National Endowment for Democracy).

Prateći način ruskog predsjednika Vladimira Putina, Vučić udvostručuje narativ o “revoluciji u boji”, otkrivajući da je njegov najveći strah, zapravo, demokratija u Srbiji. Međutim, ono sa čime Vučić treba da se pomiri jeste činjenica da narativ o „revolucijama u boji“ možda neće imati težinu kao ranije u svijetu u kome se bilo kakav spoljni uticaj sada smatra normalnim.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu.

Na internet stranici Anadolu Agency (AA) objavljen je samo dio sadržaja vijesti koje su putem našeg Sistema protoka vijesti (HAS) dostupne korisnicima. Molimo da nas kontaktirate za pretplatu.