Životinje i ljudi u pekarnama i mlinovima Pompeja: Život u tami i muci
Što bolje živimo to više gubimo dodir sa stvarnim svijetom koji često živi loše. Skloni smo uvjete života ljudi u davnoj prošlosti doživjeti kao brutalne, no osvrnemo li se malo pozornije oko sebe u globalnom smislu, uočit ćemo da se određene stvari ne mijenjaju i da dalje vrijedi ona koliko imaš toliko vrijediš ili ne vrijediš. Dok je tako bit će i brutalnosti. Ovime ne želimo omalovažiti patnju nekadašnjeg svijeta, samo joj dati drugačiju i realističniju dimenziju.
Tijekom arheoloških istraživanja ove godine 2023. u Pompejima, u Regio IX. nađeni su ostaci bogate kuće koja se sastojala standardno od dijela za ugodno stanovanje i dijela za komercijalnu upotrebu. U zatvorenom dijelu mlina u blizini velike peći nalazio se mali prostor u kojem su zajedno radili čovjek i životinja.
Pravi pravcati pakao
Prostor je bio taman, a mala količina svjetlosti je dopirala iz malenih i visoko postavljenih prozora koji su bili zatvoreni rešetkama. Od peći koja se nalazila u neposrenoj blizini ovaj je prostor bio vreo, što je bilo u redu još zimi, no ljeti je to bio pravi pravcati pakao. Ljudi koji su ovdje radili bili su robovi, a od životinja koristili su se magarci.
Za pretpostaviti je da su se i jedni i drugi često izmjenjivali, gotovo kao na pokretnoj traci, zbog teških uvjeta života i rada. Prostorija je imala udubljene na dnu koje je bilo namjerno napravljeno ne bi li se ograničilo i strogo usmjerilo kretanje. Rob je morao voditi računa da se životinja kreće i uz to nadzirati količine žita i brašna, odnosno pripremati žito za mljevenje i spremati bračno, a sve to kako ne bi bilo u poslu praznog hoda.
Prostor nasilja
Čovjek i životinja morali su se navići na teške uvjete rada i života. Bio je to odnos prožet nasiljem u kojem je rob na životinju projicirao odnos s nadređenom osobom. Rimski književnik i filozof Apulej je u 2. stoljeću napisao svoje najpoznatije djelo ,koje ujedno možda najbolje dočarava ondašnji život robova i životinja u mlinovima. U tom dijelu koje nosi naziv “Metamorfoze” ili “Zlatni magarac” opisao je surovu stvarnosti u ovim prostorima. Prema njegovom pisanju koža ovih radnika je bila “prošarana crvenkastim ranama”, “čela žigosana”, a “listovi vezani lancima”. Ništa bolje nije bilo magarcima, dapače. Oni su jadni satima hodali u krug. Bokovi su im bili “izranjavani do kostiju“ od udaraca bićem, “kopita izobličena”, “koža prekrivena šugom” i “upala od gladi”.
Životi običnih ljudi bit će uskoro predstavljeni na novoj izložbi u Pompejima pod nazivom “Drugi Pompeji: Obični život u sjeni Vezuva”. Izložba se otvara 15. prosinca 2023. godine. Cilj joj je predočiti živote najvećeg broja ljudi koji nisu spadali u privilegirani sloj. Ti obični ljudi, kao i uvijek, manje su zanimljivi javnosti, no oni su bili pokretačka snaga ovog ogromnog i dugotrajnog carstva.
